ULOGE:
Rudolf Hrusínský ,
Vlastimil Brodský (profesor),
Václav Neckár (Pavel Hvezdár),
Jitka Zelenohorská (Jitka),
Jaroslav Satoranský (Andel),
Vladimír Smeral (ministar)

SCENARIJ:
Jirí Menzel (prema romanu Bohumila Hrabala)

FOTOGRAFIJA:
Jaromír Sofr

GLAZBA:
Jirí Sust

MONTAŽA:
Jirina Lukesová

Sadržaj:

Jedno sparno ljeto u Čehoslovačkoj provinciji početkom 50-ih godina prošlog stoljeća skupina politički nepodobnih radnika i zatvorenika provodi na prisilnom radu na starom odlagalištu metala lokalne željezare. Među njima su i žene i djevojke koje su pokušale tajno prebjeći preko granice, tzv. „kopečkarke”. Svaka od osoba koje rade na odlagalištu ima neku svoju životnu priču, a kad ih počnu pripovijedati pokaže se da je svatko od njih ovdje dospio spletom okolnosti. Osim bivšeg trgovca Mlíkara, među njima su profesor književnosti koji je kažnjen zbog toga što iz svoje biblioteke nije želio izbaciti dekadentnu zapadnjačku literaturu, potom saksofonist koji je kriv zbog toga što je njegov instrument proglašen simbolom buržoaske dekadencije i time opasnošću za društvo, pa državni tužitelj čiji je grijeh bilo to što je smatrao da se optuženi ima pravo žaliti na presudu, i brojni drugi. A tu je i mladi kuhar Pavel, pripadnik Crkve adventista sedmog dana koji je odbio kuhati na blagdan Šabat. On će se ubrzo zaljubiti u privlačnu zatvorenicu Jitku, a kad se dvoje mladih odluči vjenčati na njima poseban dan, time će isprovocirati strogog partijskog dužnosnika.

Romantična humorna drama scenarista i redatelja Jiříja Menzela, koja je na Berlinaleu 1990. godine ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, dok je Menzel osvojio Zlatnog medvjeda, ravnopravno s Costom-Gavrasom koji je nagrađen za režiju psihološke drame s elementima trilera Glazbena kutija, izuzetno je uspjela ekranizacija romana Ševa na koncu jednog od najznačajnijih čeških književnika i Menzelova čestog suradnika Bohumila Hrabala. On je bio nekadašnji nadrealist koji je pisao u duhu češkog poetizma i koji je u svojim djelima, spajajući fantastično i dokumentarno te obnavljajući srednjovjekovne pripovjedne oblike poput legendi, čitatelje uvodio u začudan svijet komične, groteskne i burleskne svakodnevice ljudi s ruba društva. Film je imao tu nesreću da je nakon realizacije postao posrednom kolateralnom žrtvom ulaska postrojbi Varšavskog pakta u Prag tijekom ljeta 1968. godine, čime je zaustavljen politički proces nazvan „socijalizmom s ljudskim licem”. Promjene nagore nisu se odvijale brzo, pa je film „Gori, gori moja gospođice” Miloša Formana 1969. prikazan na televiziji, a iste godine je Menzel počeo pripreme za snimanje svog dotad najsubverzivnijeg projekta. No kad je film završen cenzura je već bila na djelu, zbog čega je na dulje od dva desetljeća završio u „bunkeru”. Djelo koje je ne samo gorka komedija nego i politička alegorija te provokativna satira predstavlja britku kritiku onodobnog čehoslovačkog režima, a Menzel groteskne i apsurdne situacije vrlo vješto nadograđuje prepoznatljivim češkim humorom i neobičnom poetičnošću.

boja, 94'