ULOGE:
Donald Pleasence (George),
Françoise Dorléac (Teresa),
Lionel Stander (Richard),
Jack MacGowran (Albie),
Iain Quarrier (Christopher),
Geoffrey Sumner (Christopherov otac),
Jacqueline Bisset (Jacqueline)

SCENARIJ:
Roman Polanski,
Gérard Brach

FOTOGRAFIJA:
Gilbert Taylor

GLAZBA:
Krzysztof Komeda

MONTAŽA:
Alastair McIntyre

Sadržaj:

Kad im se automobil pokvari na cesti uz obalu jednog otoka, kriminalac Richard zvan Dickie i njegov ranjeni ortak Albie nađu se u nevolji. Albie je ozbiljno ozlijeđen i mogao bi umrijeti, a plima raste, zbog čega Dickie odluči u okolini potražiti pomoć. Uz obalu je smješten dvorac čiji su vlasnici neurotični britanski poslovni čovjek George i njegova privlačna mlada supruga, Francuskinja Teresa. Isprva se neprimjetno zadržavajući u krugu dvorca, Dickie svom šefu dojavi gdje se on i Albie nalaze, da bi ovaj mogao poslati još nekoliko svojih ljudi da im pomognu. Nakon što pojede nekoliko sirovih jaja iz njihova kokošinjca, Dickie se odluči predstaviti Georgeu i Teresi. Oni su iznenađeni posjetom nenajavljenih gostiju, dijelom i zbog toga što ih oni ometaju u omiljenim ´igricama´, primjerice u tome da Teresa odjene Georgea u svoju spavaćicu i da ga našminka. Ipak, Dickie zamoli Georgea i Teresu da mu pomognu Albieja smjestiti u dvorcu, ne znajući da će ovaj ubrzo podleći ozljedama. Sve će se dodatno zakomplicirati kad uskoro stignu Georgeovi i Teresini prijatelji sa svojim razmaženim sinčićem Horaceom, koji će dodatnu zbrku izazvati ispaljivanjem hica iz sačmarice, te kad George i Teresa počnu Dickieja uvlačiti u svoje ´igrice´.

Godine 1966. na Berlinaleu nagrađena Zlatnim medvjedom te godinu kasnije nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najbolje fotografije, koju je potpisao ugledni i nagrađivani britanski snimatelj Gilbert Taylor, čest suradnik Stanleyja Kubricka i autora ovog filma, izvrsna humorna psihološka drama s elementima krimića suscenarista i redatelja Romana Polanskog jedno je od njegovih najuspjelijih ostvarenja. Film koji je Polanski kanio snimiti nedugo nakon što se iz Poljske doselio u Britaniju, da bi zbog nedostatka financijskih sredstava prethodno realizirao niskobudžetnu psihološku dramu s elementima horora Odvratnost, posjeduje sve najvažnije osobine njegova autorskog rukopisa. Osim što predstavlja intrigantan spoj realističnog analiziranja likova s pasažima sarkazma i crnog humora, film je, kako u svom davnom tekstu tumači doajen hrvatske filmologije Ante Peterlić, dramaturški konstruiran gotovo isključivo kroz izmjene manifestacija i simptoma seksualnosti i nasilnosti. To je prema Peterliću i temeljni razlog zbog kojeg su djela Polanskog s jedne strane izuzetno zanimljiva predominantnom dijelu publike, dok je s druge strane redatelj možda i zbog toga šampion modernog ukusa i senzibiliteta. Energično režirano ostvarenje dinamično predočenih zbivanja počiva na izuzetno raspoloženim glumačkim izvedbama, te je uistinu riječ o glumačkom filmu u kojem je zaplet od sporedne važnosti. Dok je Donald Pleasance ostvario prvu zapaženu i dramski razrađeniju ulogu, jer je dotad bio većinom TV-glumac s manjim rolama u odličnim filmovima kakvi su Priča o dva grada Ralpha Thomasa, Osvrni se gnjevno Tonyja Richardsona, Sinovi i ljubavnici Jacka Cardiffa, Veliki bijeg Johna Sturgesa i biblijski ep Najveća priča ikad ispričana Georgea Stevensa, Davida Leana i Jeana Negulescoa, izvrsnu interpretaciju ostvarila je Françoise Dorléac u najvažnijoj ženskoj ulozi. Ona će preminuti godinu nakon premijere filma, u dobi od svega 25 godina, dok će njezina sestra Catherine Deneuve, koja je izvrsnu probojnu ulogu ostvarila također u filmu Romana Polanskog Odvratnost, nastaviti nizati sjajne nastupe.

c/b, 112'