ULOGE:
Colin Firth (Valmont),
Annette Bening (Merteuil),
Meg Tilly (gđa. de Tourvel),
Fairuza Balk (Cecile),
Siân Phillips (gđa. de Volanges),
Jeffrey Jones (Gercourt)

SCENARIJ:
Jean-Claude Carrière,
Miloš Forman (prema romanu Choderlosa de Laclosa)

FOTOGRAFIJA:
Miroslav Ondrícek

GLAZBA:
Christopher Palmer

MONTAŽA:
Nena Danevic,
Alan Heim

Sadržaj:

Francuska u razdoblju prije 1789. godine. Kad dozna da se njezin bivši ljubavnik, grof de Gercourt koji ju je svojedobno ostavio, treba oženiti 15-godišnjom Cécile Volanges, manipulativna i bezobzirna markiza de Merteuil odluči mu se osvetiti. S tim ciljem ona počne nagovarati još jednog svog bivšeg ljubavnika, također beskrupuloznog i razvratnog vikonta de Valmonta, da zavede nevinu Cécile i tako grofu oduzme čast i pravo da oženi djevicu i bude joj prvi ljubavnik. No de Valmont je istovremeno strastveno posvećen osvajanju druge mlade i udane žene, Madame de Tourvel, ali ipak pristane udovoljiti markizinu zahtjevu. U međuvremenu, Cécile će se neplanirano zaljubiti u mladog učitelja harfe Chevaliera Dancenyja, što će njezinu majku dovesti do ruba ludila. Želeći izbjeći nevolje i moguću sramotu, Madame de Volanges će se za pomoć nepromišljeno obratiti upravo markizi, vjerujući da bi ona mogla pomoći u očuvanju časti njezine kćeri. Ali Madame de Volanges ni ne sluti da joj baš markiza de Merteuil sa svojim spletkama predstavlja najveću opasnost.

Godine 1990. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje kostimografije, iste godine od četiri nominacije za prestižnu francusku filmsku nagradu César ovjenčana onima za najuspjeliji produkcijski dizajn i također kostimografiju, za koju je dvije godine kasnije nominirana i za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA, kostimirana romantična drama suscenarista i redatelja Miloša Formana izuzetno je uspjela ekranizacija glasovita epistolarnog romana Opasne veze francuskog generala i prozaika Pierrea Choderlosa de Laclosa. Ostvarenje u kojem je dakle najzapaženija bila scenografija, za koju je zaslužan cijenjeni i nagrađivani Theodor Pištěk, koji je pozlaćenu Akademijinu statuu osvojio upravo za rad na Formanovu Amadeusu, imalo je tu nesreću da je premijeru doživjelo pola godine nakon mnogo razvikanije adaptacije de Laclosova romana u režiji Stephena Frearsa. Film koji je zbog toga dobrim dijelom nezasluženo ostao u sjeni u određenoj mjeri podsjeća na Amadeusa, ne samo kostimima nego i činjenicom da je njegov protagonist miljenik žena kao i mladi Mozart. Sugestivno režiranim te vizualno i estetski dojmljivim djelom dominira sjajni Colin Firth u naslovnoj ulozi, a Forman sa suscenaristom Jean-Claudeom Carrièreom, tijekom 60-ih i 70-ih stalnim suradnikom Luisa Buňuela koji je među ostalim (su)potpisao i predloške Schlöndorffova Limenog bubnja te Tragedije Carmen Petera Brooka, učinkovito na ekran prenosi duh romana koji je zbog tematiziranja seksualnosti, razvratnosti, afera i dekadencija baroknog Pariza svojedobno izazvao priličan skandal. Odlike vrlo slobodne adaptacije jednog od velikih epistolarnih romana francuske i svjetske književnosti su i suzdržani, ali vrlo uvjerljivi i nijansama bogati nastupi čitave glumačke postave, koji ne tumače ljude ´veće od života´, nego obične pojedince u neobičnim situacijama, ponajprije romantičnim, koje su pak takve zbog važećih društvenih regula, koje likovi nastoje izigrati. Time se i ovaj film skladno uklapa u Formanov autorski habitus i opus, jer on u cjelinu nenametljivo ali virtuozno uspijeva utkati svoj osobni svjetonazor, temeljen na njegovim iskustvima iz mladih godina i 60-ih. Upravo zbog toga neki Valmonta proglašavaju ne samo sjajnim filmom, nego i djelom kojim se Forman zacijelo najviše približio samom sebi iz češke faze.

boja, 137'