ULOGE:
Carme Elias,
Francisco Guijar,
Jordi Dauder,
Josep Maria Pou,
Ona Planas,
Francesc Orella

SCENARIJ:
Octavi Pellissa,
Pere Portabella,
Carles Santos

FOTOGRAFIJA:
Tomàs Pladevall

GLAZBA:
Carles Santos

MONTAŽA:
Marisa Aguinaga

Sadržaj:

Varšavski most nastao je u 1989. godini, godini kada je srušen Berlinski zid. Ako je u filmu Nokturno 29 dominirao pogled visokih klasa tijekom šezdesetih godina, u Varšavskom mostu susrećemo pak blještave slike novih intelektualaca i zaboravnih, progresivnih, europskih političkih klasa. No ispod svjetlucave površine spektakularnih društveno-kulturnih događanja i frivolnog života u sretnoj Europi, leže tenzije koje su posljedica razorenih sjećanja, osobnih i povijesnih kataklizmi. Snimljen jednako besprijekorno kao i suvremeni komercijalni filmovi Varšavski most razara radnju u tisuće fragmenata, i to u europskom krajoliku koji je razoren povratkom Povijesti. Nije stoga čudno da je dvije godine poslije i Godard snimio srodan film, Njemačka, godine 90 devet nula (Allemagne année 90 neuf zéro), direktni nasljednik Rossellinijeva filma Njemačka, nulte godine (Germania anno zero) koji je ambijentiran u poslijeratnoj Europi 1947. godine. Iznimno samouvjeren, odvažno eksperimentalan, na prekide razumljiv no cijelo vrijeme uzbuđujuć, Varšavski most je kolaž slika i zvukova koje labavo povezuje nekolicina likova: pisac, dirigent i morska biologinja. Oni daju natruhe koherentne radnje, no zapravo više funkcioniraju na apstraktnoj razini, uvodeći nas u velike ideje o sudbini, slučajnosti i volji kroz rasprave o povijesti, književnosti, umjetnosti i glazbi. Neprestano se izmjenjuju mizanscene impresivne snage, od sanjarije o barcelonskoj arhitekturi, preko urbane simfonije koju na otvorenom izvode raspršeni muzičari, do operne kulise unutar ribarnice ili hidroaviona koji gasi šumski požar. Sve ovo istovremeno intrigira i iscrpljuje, no nikad ne prestaje očaravati.

boja, DCP, 84’