Velike oči
Big Eyes, igrani, biografska drama, SAD, Kanada, 2014
REŽIJA: Tim Burton
ULOGE:
Amy Adams (Margaret Keane),
Christoph Waltz (Walter Keane),
Danny Huston (Dick Nolan),
Krysten Ritter (Dee-Ann),
Jason Schwartzman (Ruben),
Terence Stamp (John Canaday)
SCENARIJ:
Scott Alexander,
Larry Karaszewski
FOTOGRAFIJA:
Bruno Delbonnel
GLAZBA:
Danny Elfman
MONTAŽA:
JC Bond
Sadržaj:
Pedesetih godina prošlog stoljeća Amerikanka Margaret Ulbrich nezadovoljna brakom odluči napustiti supruga te s kćerkom Jane bolji život potražiti u North Beachu, nedaleko San Francisca. Ona je slikarica koja isprva pokušava živjeti od oslikavanja dijelova pokućstva u tvornici namještaja i od prodaje svojih slika, dok jednog dana tijekom izrade portreta na otvorenom ne upozna slatkorječivog Waltera Keanea. On također prodaje slike, ali one s motivima pariških veduta, dok konkretnije zarađuje u trgovini nekretninama. Postupno se počevši zbližavati s njim, Margaret će u sporu s bivšim suprugom uspjeti zadržati skrbništvo nad Jane, u čemu će joj Walter pružiti potporu. U strahu od gubitka skrbništva ona će prihvatiti Walterovu prosidbu, da bi nakon skorog vjenčanja otputovali na medeni mjesec na Havaje. Nakon povratka u San Francisco Walter će neke svoje i Margaretine slike bezuspješno pokušati ponuditi galerijama, no uskoro će ipak započeti umjetničko-poslovni uspon njihove obitelji. Naime, Margaretine će slike spletom okolnosti postati izuzetno tražene, dijelom i zbog njezina prepoznatljivog stila slikanja djevojčica krupnih očiju. Dok njezina djela budu postizala sve veće uspjehe, Margaret će se početi osjećati pomalo zarobljenom u braku s Walterom koji njezine slike predstavlja kao svoje.
Godine 2015. ovjenčana Zlatnim globusom za najbolju žensku glumačku izvedbu (odlična Amy Adams), uz nominacije u kategorijama najbolje muške uloge koju tumači pomalo manirizmu sklon Christoph Waltz, i najuspjelije izvorne pjesme koju izvodi Lana Del Rey, te iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategorijama najbolje glavne glumice i produkcijskog dizajna, biografska drama s elementima krimića redatelja Tima Burtona nudi intrigantan prikaz dijela života i drame koju je proživjela kasnije prilično popularna, iako ne i osobito cijenjena slikarica Margaret Keane. Scenarij filma napisali su Scott Alexander i Larry Karaszewski, raniji Burtonovi suradnici na humornoj biografskoj drami Ed Wood, koji su se afirmirali i predloškom za žanrovski srodno ostvarenje Narod protiv Larryja Flinta u režiji Miloša Formana, a rezultat i njihova rada je film koji barem na prvi pogled nije tipično redateljevo ostvarenje. Posrijedi je izvedbom nešto konvencionalnija biografska drama, ne očekivana altruistična fantazija o društvenim marginalcima s možda elementima horora, na što nas je Tim Burton naviknuo. Svakako, tu je opet efektan kolorit, ovaj put pastelni, a njima je sjajno oslikan prikaz suburbane Amerike 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Tu je i dojmljivo estetizirana i atmosferična fotografija šest puta za Oscara nominiranog Bruna Delbonnela, koji je zaslužan za vizualnu impresivnost hita Amélie i filmova U glavi Llewyna Davisa i Balada o Busteru Scruggsu braće Coen. No u cjelini je ipak riječ o ponešto inferiornijem Burtonovu djelu, za što zasluge dijelom snose i pomalo karikaturalna interpretacija dvostrukog oskarovca Christopha Waltza, neujednačen narativni ritam, prisutnost prepoznatljiva redateljeva duha tek u tragovima i određena redateljska podigranost, osobito u odnosu na autorova najuspjelija ostvarenja. S druge strane, riječ je o jednom od osobnijih Burtonovih filmova, u tom smislu usporedivom s Edom Woodom i Velikom ribom, u kojem on, vodeći se uvodnim citatom Andyja Warhola „da nije dobro, ne bi se sviđalo tolikom broju ljudi”, postavlja razmjerno intrigantna pitanja o tome što jest ili nije umjetnost, kao i je li izrazitija popularnost nekog djela ujedno i dokaz njegove slabe kakvoće.
boja, 106'