ULOGE:
Stojan Aranđelović (Lovre Brikota),
Olivera Marković (Ike),
Ivica Pajer (Nikolica),
Milan Milošević (Periša),
Inge Ilin (Dana),
Ljiljana Vajler (Antina supruga),
Bata Živojinović (Ante)

SCENARIJ:
Veljko Bulajić,
Sjepan Perović,
Ivo Braut,
Elio Petri (prema ideji V. Bulajića)

FOTOGRAFIJA:
Krešo Grčević

GLAZBA:
Vladimir Kraus-Rajterić

MONTAŽA:
Blaženka Jenčik

Sadržaj:

Kratki sadržaj: U proljeće 1946. u Jugoslaviji se organiziraju velike migracije stanovništva iz pasivnih krševitih dinarskih krajeva u plodne panonske ravnice Slavonije, Baranje, Srijema, Vojvodine. Vlakovima se preseljavaju cijela sela pa tako i stanovnici sela Dolac u Dalmatinskoj zagori, koji su dobili zemlju i kuće u baranjskom selu Topolovu. Na čelu dolačke seobe je predsjednik seoskog odbora, prvoborac Lovre, kojem se sviđa udovica Ike. U seobu su krenula i Lovrina braća Duje i mladi Periša zvan Pešo. Tu je i Pešin ratni sudrug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike. Na putu se Pešo zaljubi u Danu, djevojku iz susjednog sela, ne znajući da je ona već obećana za ženu sinu baranjskog gazde...

Nakon što je ugledni talijanski redatelj Giuseppe De Santis u produkciji Jadran filma režirao film s elementima neorealizma Cesta duga godinu dana i osigurao prvi veliki međunarodni uspjeh hrvatskoj kinematografiji u razdoblju Jugoslavije, mladi redatelj Veljko Bulajić, koji je surađivao na produkciji De Santisova filma, također je odlučio iskoristiti svjetsku popularnost neorealizma. U tome je i uspio, jer je njegov debitantski film Vlak bez voznog reda bio prvi hrvatski film koji je igrao u glavnoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu. Kao u De Santisovom prethodniku, glavni lik filma je narod koji se odlučuje na herojski pothvat. Ovaj put radi se o masovnom preseljenju stanovnika iz škrtog kamenjara Dalmatinske zagore u plodnu slavonsku ravnicu. Povijesna utemeljenost ovog pothvata pomogla je Bulajiću da stvori epsko dijelo koje je posjedovalo autentičnost lokalnog. Iako manjkave kvalitete u zapletu i karakterizaciji likova, Vlak bez voznog reda najbolji je bio u onome u čemu je Bulajić i kasnije bio sjajan: u spektakularnoj režiji masovnih gibanja i prikazu emocionalnog zanosa kolektivnog duha. Na pulskom filmskom festivalu Vlak bez voznog reda osvojio je nagrade za najbolji film, scenarij i sporednu mušku ulogu (Milan Milošević) te nagradu žirija jugoslavenske filmske kritike i nagradu publike Jelen.

Autor komentara: Juraj Kukoč

c/b, 119'