Živjeti

Ikiru, igrani, drama, Japan, 1952

REŽIJA: Akira Kurosawa

Živjeti

ULOGE:
Takashi Shimura (Kanji Watanabe,
Shin'ichi Himori (Kimura),
Haruo Tanaka (Sakai),
Minoru Chiaki (Noguchi),
Miki Odagiri (Toyo Odagiri),
Bokuzen Hidari (Ohara) Minosuke Yamada (Saito)

SCENARIJ:
Akira Kurosawa,
Shinobu Hashimoto,
Hideo Oguni

FOTOGRAFIJA:
Asakazu Nakai

GLAZBA:
Fumio Hayasaka

MONTAŽA:
Kôichi Iwashita

Sadržaj:

Udovac Kanji Watanabe stariji je činovnik koji već trideset godina radi u uredu tokijskog Odjela za pritužbe, te koji živi sa sinom Mitsuom i snahom Tatsu. Kad jednog dana dozna da boluje od raka i da mu preostaje možda jedna godina života, Kanji će isprva biti užasnut tim saznanjem. Da nevolja bude veća, od sebičnog sina i snahe odavno se otuđio, a gotovo čitav svoj život poslušnog birokrata smatra jalovim vegetiranjem. Odlučivši od ostalih zatajiti svoju bolest, Kanji zaključi da će preostale dane uistinu proživjeti kao čovjek. Osim što će uskoro upoznati pisca trivijalnih romana, s kojim će otkriti uzbudljiv noćni život Tokia, Kanji će se platonski zaljubiti u mladu službenicu Toyo. A kad zaključi da je sve to tek samoobmana, shvatit će da na svom položaju može nešto učiniti i za opće dobro, odnosno da može izgraditi park za djecu.

Drama Akire Kurosawe nagrađena na festivalu u Berlinu nadahnuta je pripovijetkom Smrt Ivana Iljiča Lava Nikolajeviča Tolstoja, a riječ je o jednom od najuspjelijih autorovih ostvarenja socijalno-psihološke tematike. Inicijalno studija samoće i umiranja, film funkcionira i kao kritička analiza bešćutnog birokratskog sustava, odnosno stanja u tadašnjem poslijeratnom japanskom društvu, od promjena u obiteljskim odnosima do ponekad kaotičnih društvenih promjena. U kontekstu tematiziranja obiteljskih odnosa film se naslanja na ostvarenja Yasujire Ozua, neorealistički utjecaji asociraju i na De Sicina Umberta D., a osobito imponiraju Kurosawina iznimno sugestivna režija, kreiranje dojmljivo klaustrofobičnog mizanscena, kao i impresivno kadriranje i montažna rješenja u sjajno dramatiziranim statičnim situacijama i sekvencama. Protagonistova osamljenost i svijest o smrti fascinantno su predočene, a intrigantna je i dramska kompozicija djela u skladu s kojom rana smrt protagonista, kojeg izvrsno utjelovljuje čest Kurosawin suradnik Takashi Shimura (Yôjinbô, Kagemusha: Sjena ratnika), u posljednjoj trećini pridonosi izbjegavanju patetike i konvencija te pruža mogućnost za neveseo prikaz mentaliteta sredine.

c/b, 143'

Trailer