Početkom travnja ljubitelji azijske kinematografije imat će jedinstvenu priliku pogledati veliku retrospektivu redatelja Zhanga Yimoua, vodećeg autora tzv. pete generacije kineske kinematografije. Program se održava u kinu Tuškanac od 1. do 10. travnja, a čini ga 15 filmova koji uključuju epske, povijesne i akcijske spektakle, kao i romantične drame te socijalno angažirane filmove o kineskom društvu. 

Zhang Yimou je kineski redatelj i scenarist koji je filmove počeo raditi krajem 1980-ih, nakon kulturne revolucije kojom se kasnije često bavio i u svojim filmovima. Nakon početnih uspjeha, s vremenom je postao vodeći autor tzv. pete generacije kineske kinematografije, a zbog tema svojih filmova imao je i problema s vladajućim režimom. Ipak, stekao je priznanje međunarodne kritike i publike te reputaciju najistaknutijeg kineskog sineasta, osobito na Zapadu. 

Štoviše, smatran je i jednim od najpotentnijih svjetskih filmskih autora u vrijeme kada mu je u Kini svojedobno izrečena kazna u obliku zabrane režiranja, no zahvaljujući i apelu međunarodnu javnosti kazna je ipak povučena. Svojevrsnu pomirbu s režimom ostvario je kada je 2008. godine režirao otvorenje i zatvaranje Olimpijskih igara u Pekingu. Isti angažman ponovio je i ove godine na zimskim Olimpijskim igrama u istome gradu. 

Retrospektivu Zhanga Yimoua otvorit će jedan od vrhunaca njegova opusa, povijesna romantična drama Podignite crvenu svjetiljku (1991). Film je bio odlično primljen, a realiziran je s redateljevom dugogodišnjom muzom Gong Li u glavnoj ulozi. Bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, a na festivalu u Veneciji je nagrađen Srebrnim lavom te nagradom Federacije međunarodnih kritičara FIPRESCI. 

Crvena raž (1988) je Zhangov redateljski debi s kojim je osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu. Film je značajan i kao prva uloga uskoro velike zvijezde kineske, ali i svjetske kinematografije, Gong Li, koja je smjesta postala Zhangova muza i s njim snimila još devet naslova. Riječ je o prvom filmu redateljeve neformalne trilogije o mladim djevojkama koje udajom ulaze u obitelji znatno više klase, gdje se susreću s raznim iskušenjima (Ju Dou, Podignite crvenu svjetiljku).

Jedan od vrhunaca Zhangova opusa je i povijesna melodrama Ju Dou (1990) koju je surežirao s Fengliangom Yangom. Film je naišao na odličan prijem, no bio je zabranjen za prikazivanje u Kini. Riječ je o drugom dijelu spomenutog triptiha čije se radnje zbivaju u ruralnim ambijentima u prošlosti. Film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku kao prvi kineski film u povijesti te nagrade. 

Qiu Ju ide na sud (1992) je prvi od redateljevih društveno angažiranih filmova s elementima komedije. U vrijeme nastanka je doživljavan kao otklon od njegove dotadašnje poetike i tematskih preokupacija. Smješten je u kinesku provinciju u suvremeno doba, a mnoge su scene snimljene skrivenom kamerom i odišu dokumentarizmom. Film je na venecijanskoj Mostri nagrađen Zlatnim lavom za najbolji film, a Gong Li je dobila čak dvije nagrade za najbolju glumicu. 

Epski film Živjeti (1994) redatelju je donio velike probleme s komunističkim vlastima. Režim je bio vrlo nezadovoljan zbog kritičkog prikaza Maoove politike, te poruke kako su obični ljudi žrtve ideoloških sukoba koji su im zapravo strani. Film je u Cannesu osvojio Veliku nagradu žirija, nagradu za najboljeg glumca i nagradu ekumenskog žirija. Vlast je potom zabranila prikazivanje filma u kinima, a Zhangu je izrečena ranije spomenuta kazna petogodišnje zabrane režiranja.

Za svoj sljedeći projekt Zhang Yimou je odabrao adaptaciju politički nespornog romana koji se bavio šangajskim kriminalnim podzemljem 1930-ih. Radi se o filmu Šangajska trijada (1995), a bio je to posljednji film koji je 1990-ih snimio sa svojom muzom i ljubavnicom Gong Li. U vrijeme premijere zapadnjačka kritika je film zasluženo primila sa superlativima jer je riječ o jednom od vrhunaca njegova opusa. 

Svatko je najvažniji (1999) je jedan od Zhangovih najistaknutijih niskobudžetnih, 'malih' filmova suvremene radnje, ponovno nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji. Nadahnut talijanskim neorealizmom, angažirao je isključivo naturščike i amaterske glumce. Iako film ima sretan završetak, što je doživljeno kao ustupak kineskoj cenzuri, ipak izravno prikazuje rasap obrazovnog sustava i stanje siromaštva zbog kojeg je uobičajeno da seoska djeca rade u tvornicama. 

Romantična drama Put do kuće (1999) jedan je od najemotivnijih i najdirljivijih Zhangovih filmova, u kojem je optimalno spojio izniman vizualni stil i nostalgičnu ljubavnu priču. Film je na Berlinaleu osvojio Veliku nagradu žirija – Srebrnog medvjeda i nagradu ekumenskog žirija. Sudjelovao je i na Sundance festivalu gdje se okitio nagradom publike, a to su samo najistaknutija od mnoštva priznanja koje je film zasluženo dobio. 

(Pseudo)povijesni spektakl Heroj (2002) je vizualno impresivno djelo koje, na način Tigra i zmaja Anga Leea, radi na meditativno-metafizičkom produbljivanju tradicionalnog kineskog trivijalnog žanra borilačkog filma. Pritom se oslanja i na, vjerojatno Kurosawinim Rashomonom nadahnutu, složenost pripovjednih perspektiva. U vrijeme snimanja bio je to najskuplji kineski film svih vremena, uvelike i zato jer režim nije imao razloga štedjeti na ideološki mu naklonjenom projektu.

Heroj je bio prvi dio Zhangova zamišljenog diptiha kojeg je nastavio idućim pseudopovijesnim borilačkim epskim spektaklom, Kuća letećih bodeža (2004). Osim ingeniozno koreografiranih i režiranih borilačkih sekvenci, film nudi i zanimljive motive rodne transgresije, a slavi se i individualna ljubav utemeljena na međusobnom slobodnom izboru zaljubljenika. Film je premijerno prikazan u Cannesu gdje je dobio 20-minutne stojeće ovacije. 

Jedan od autorovih intimističkijih filmova je kinesko-japanska koprodukcija Usamljeno putovanje od tisuću kilometara (2005). Glavnu ulogu u filmu odigrao je Ken Takakura zvan 'japanski Clint Eastowood', čiji je veliki poklonik Zhang bio više od trideset godina. Iako je film cijenjen na dalekoistočnom području, relativno je slabo poznat na zapadu. Projekcija u kinu Tuškanac stoga će biti dobra prilika za upoznavanje s ovim manje poznatim dijelom Zhangova opusa.

Svojim idućim filmom, redatelj se vratio raskošnim produkcijama. Kletva zlatnog cvijeta (2006) bila je dotad najskuplja kineska produkcija čiji je izgrađen filmski set do danas ostao najveći u povijesti kineske kinematografije. Za Zhanga Yimoua bio je to povratak spektakularnim, raskošno produciranim i dizajniranim borilačkim filmovima i povratak suradnji s glumicom Gong Li s kojom nije surađivao jedanaest godina. 

Romantična drama Pod stablom gloga (2010) govori o nemogućoj ljubavi dvoje mladih za vrijeme kulturne revolucije u Kini. Djelo je snimljeno prema stvarnoj priči opisanoj u romanu Ai Mi kojim je redatelj bio dirnut jer je i sam kao mladić u sklopu kulturne revolucije bio poslan na preodgoj na selo. U filmu je posebno istaknuo nevinost zaljubljenika te čistoću njihove ljubavi koju ništa ne može slomiti. 

Povijesna ratna drama Cvijeće rata (2011) prva je Zhangova produkcija s američkim glumcem (Christian Bale) u glavnoj ulozi i u znatnoj mjeri snimljena na engleskom jeziku. Film govori o masakru nad lokalnim stanovništvom u Nanjingu od strane Japanske carske armije koja je počinila jedan od najvećih ratnih zločina 20. stoljeća. Riječ je o fascinantno izvedenom visokobudžetnom spektaklu koji je tada bio najskuplji kineski film svih vremena. 

U Povratku kući (2014) Zhang Yimou se još jednom prihvatio teme koja mu je bliska – patnje tzv. običnih ljudi u doba Kulturne revolucije. I on sam je prošao taj žrvanj te se ponovo odlučio taj kontekst predočiti kroz ljubavnu i obiteljsku priču. Radi se o izrazito emotivnom djelu koje je, bez patetike, duboko potresno u prikazu poznate teme strašnog utjecaja velikih povijesnih zbivanja (i ideologije) na pojedince i obitelji. Film je međunarodnu premijeru imao u Cannesu.