Za Matu Kukuljicu svaki je spašeni filmski kvadrat bio neizmjeran uspjeh, svaki spašeni film značajna pobjeda i velika radost
Mato Kukuljica (1941-2009) u proslovu iznimno vrijedne i unikatne knjige, ujedno doktorske disertacije, „Zaštita i restauracija filmskog gradiva“, 5. listopada 2004. godine piše:…Na završetku velikog ciklusa u životnom, društvenom i stručnom radu, neobično mi je drago što sam veliki dio svog radnog vijeka mogao posvetiti stvaranju Hrvatske kinoteke kao nacionalnog filmskog arhiva, te sa svojim kolegama prikupiti, zaštititi i restaurirati hrvatsku filmsku baštinu…
Mato je Kukuljica vrlo značajna osoba za hrvatsku kulturu, hrvatsku kinematografiju, hrvatsku arhivistiku, filmologiju, povijest hrvatskog filma, filmsku edukaciju, za profesionalno i amatersko filmsko stvaralaštvo. On je osim toga uvijek bio susretljiv, svima na raspolaganju, kolega i veliki prijatelj, a iznad svega bio je dobar čovjek. Za njega je svaki spašeni filmski kvadrat bio neizmjeran uspjeh, svaki spašeni film pobjeda i radost. Teško je sjetiti se trenutka kad nije razgovarao o hrvatskoj kulturi, hrvatskom filmu.
Borba za spas hrvatske filmske baštine koja je nailazila koliko na razumijevanje, toliko i na stanovita osporavanja, sada kada Mato više nije među nama, prelazi na njegove suradnike u Hrvatskoj kinoteci s kojima je uvijek usko surađivao od prikupljanja do zaštite i restauriranja filmskog blaga.
Pripremao je retrospektivu hrvatskih filmova (dokumentarnih, igranih i animiranih) kojom je želio u Hrvatskom filmskom savezu skromno obilježiti četrdesetu obljetnicu rada. Iz razgovara s njim, a i bilježaka, sigurno znamo da je Mato želio da tom prigodom svaki autor čije je filmove Hrvatska kinoteka restaurirala i zaštitila u posljednjih trinaest godina, bude zastupljen po jednim naslovom. Takav je prijedlog za njegovog života prihvatilo i Ministarstvo kulture pri prezentaciji retrospektive hrvatskog filma u svijetu (primjerice u Lincoln centru u New Yorku 2007. godine).Uvijek ga je zanimao dobar hrvatski film, bilo da dolazi od mladog ili starijeg autora, studenta, profesionalca ili amatera. Nikad nije nikog preferirao. Važna mu je bila kakvoća filma i njegov povijesni značaj unutar hrvatske kinematografije. Uvijek je postojao žal što nije moguće obnoviti toga više, a što je stvaralo brojne dileme, koliko je taj skromni odabir baš onaj najbolji. Moramo međutim znati da je puno toga ovisilo, pa i odabir o tehničkom stanju zatečenih kopija ili filmskog negativa.
U programu kojeg je autor Mato Kukuljica vidjeti ćemo dokumentarce Babaje, Babića, Krelje, Marjanovića, Papića, Sremeca, Tadića i Žižića, sve remek djela hrvatske dokumentaristike. Kad je riječ o hrvatskoj animaciji, program se sastoji iz filmova redatelja Boureka, Dovnikovića, Dragića, Gašparovića, Kristla, Mimice, Vukotića i Zaninovića. (Sjećam se kako je Mato zabrinuto govorio o katastrofalnom stanju negativa i kopija nekih od najboljih animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma). Igrani film u ovoj retrospektivi predstavljaju djela Bauera, Berkovića, Golika, Grlića, Ogreste, Schmidta, Vrdoljaka i Zafranovića. (Iako Breza i Vuk samotnjak nisu u ovom programu, treba spomenuti nedavnu uspješnu digitalizaciju tih filmova, za što se također Mato Kukuljica zalagao pišući o novim tehnologijama zaštite, ali i u filmskoj praksi, što je očito budućnost pohrane filmova, kako je on prognozirao)
Gledajući ovaj odabir hrvatskih filmova, ne samo što ćemo imati prigodu ponovo ili za neke po prvi puta vidjeti vrsne hrvatske filmske uratke, nego će oni osvanuti u novom, tehnički obnovljenom obliku slike i zvuka, pa će to biti novi doživljaj za koji je poglavito zaslužan naš Mato, kojeg se s dužnim poštovanjem sjećamo i ovom prilikom.(Krešimir Mikić)