PROSINAC
Revija (ne)gledanih filmova
Posljednji Kratki utorak u 2024. ujedno je i oproštajni sa mjesta voditelja Ivice Đorđevića, tako da nam donosi retrospektivu nekih već prikazanih filmova u okviru ciklusa, ali i premijernih filmskih ostvarenja.
Zaključno sa ovim programom, Kratki utorak nastojao je stvoriti prostor slobode pravom filmskom izrazu kao autohtonoj i zasebnoj umjetničkoj formi, suprotstavljajući se konvencionalnom kodu koji nameću modeli industrije.
U posljednjem programu 2024. imat ćete prilike za još jedno utvrđivanje gradiva, kao i gore navedenog principa.
FILMOVI NA PROGRAMU:
To je bio randevu / C'était un rendez-vous (Claude Lelouch), 1976, 9'
Sretna godišnjica / Heureux Anniversaire (Pierre Etaix & Jean-Claude Carriere), 1962, 12'
Događaj kod Sovine rijeke / La riviere du hibou (Robert Enrico), 1961, 28'
Svjetlost Broadwaya / Broadway by Light (William Klein), 1959, 12'
Moguće u Michiganu / Possibly in Michigan (Cecilia Condit), 1983, 12'
Ne-svest (Ivica Đorđević), 2024, 9'
----------
PROSINAC
Omladinska filmska akcija
"Jen, dva! Hop, cup! I cikete cak
vajtolni mač kroz kosti prosvira!
Drak mrtav pade, bez glave ostade:
On glavu grabi, natrag galumfira!"
(Lewis Carrol Hudodrakija; prijevod: Antun Šoljan)
U prosincu, Tuškanac u gostima prikazuje kratke filmove namijenjene omladini u sklopu programa Kratki utorak.
Prikazat ćemo šest izuzetnih filmskih djela, prvobitno zamišljenih za publiku mlađe životne dobi - ali ne upadajte u zamku - to jesu umjetnička djela u kojima svatko može uživati bez obzira na trenutak u kojem ih gleda prvi, drugi ili tko zna koji put.
Zasigurno čuveni film Crveni balon Alberta Lamorissea nemali dio vas neće gledati po prvi put, ali klasike valja ponavljati i otvarati ih iz različitih perspektiva. I preostali filmski odabiri kustosa Ivice Đorđevića i uvodničarke Sofije Lalić, učenice drugog razreda Klasične gimnazije u Zagrebu, na umjetnički distinktivan, a istovremeno zaigran i duhovit način oblikuju vrlo specifičan pogled na međuljudske odnose i svakodnevne događaje.
Omladinska filmska akcija utoliko predstavlja poziv na međugeneracijsko dijeljenje filmskog iskustva s naglaskom na mogućnost da i predstavljanje tog iskustva pripadne mladim zaljubljenicima u film. Uljepšajte si jednu tmurnu, zimsku večer uživanjem u predzadnjem Kratkom utorku u 2024. godini.
FILMOVI NA PROGRAMU:
Hudodrakija (Jabberwocky), Jan Švankmajer, 1971, 14'
Zbor (Hamsarayan), Abbas Kiarostami, 1982, 17'
Crveni balon (Le ballon rouge), Albert Lamorisse, 1956, 34'
Jež u magli (Yozhik v tumane), Juri Norstein, 1975, 10'
Susjedi (Neighbours), Norman McLaren, 1952, 8'
Svijet sutrašnjice (World of Tomorrow), Don Hertzfeldt, 2015, 16'
----------
STUDENI
SMRTI NEMA: nekrorealistički filmovi Jevgenija Jufita
"Proždiru leševe naše
Debeljuce bube,
Nakon smrti dolazi
Pravi život, ljudi!"
Scijentizam sovjetskog društva od njegovih prvih dana s njegovim plemenitim stremljenjem ka ideji o nadilaženju smrti znanstvenim putem, svoje ostvarenje doživio je u parodijskoj formi - naizgled besmrtnom Leonidu Iljiču Brežnjevu. Selidbom Brežnjeva u vječnost, a početkom sovjetskog rata u Afganistanu, smrt preuzima glavnu ulogu u sovjetskoj stvarnosti.
Otprilike tada u Lenjingradu nastaje akcionistička grupa nekrorealista, koji su na deklarirani socrealizam perioda stagnacije odgovorili manifestnim trogloditizmom, neprikrivenim sadizmom i perverzijama, herojskim debilizmom i ostalim inverzijama oronulog sovjetskog spektakla.
Jevgenij Jufit bio je jedan od osnivača pokreta, njegov glavni filmski stvaralac (nekrorealisti će ostaviti značajan trag u različitim vrstama performativnih i vizualnih umetnosti) i nekrodemijurg. Bio je uvjeren da je film umro još 20-ih godina dvadesetog stoljeća, da su ton i boja upropastili tu umjetnost, te da nakon Murnaua, ranih Cocteaua i Buñuela čovjek nema što više ni pogledati. Na njega je jak utjecaj ostavila i sovjetska filmska avangarda (prije svega Ejzenštejn, Pudovkin i Vertov) - nekrorealisti su iz dana u dan sjedili na projekciji "Tri pjesme o Lenjinu", očarani.
Kombinirajući u svojoj retroavangardnoj estetici crno-bijelu sliku, found footage, potpuno odsustvo tona (uključujući čak i glazbu), crni humor, nasilje i apsurd (kao takav), Jufit je stvorio najzanimljivije istraživanje stvarnosti, najrealističkiji od svih realizama - onaj koji poznaju debeljuce bube kada se slade našim leševima.
FILMOVI NA PROGRAMU:
Bolničari-vukodlaci (1984), 5'
Drvosječa (1985), 6'
Proljeće (1987), 10'
Divlji veprovi suicida (1988), 5'
Smjelost (1988), 3'
Vitezovi nebeske visine (1989), 20'
Uvodno predavanje održat će Adam Ranđelović, gost dramaturg iz Beograda.
----------
LISTOPAD
Zona sumraka uoči Noći vještica
Postoji peta dimenzija, nepoznata čovjeku. To je dimenzija prostrana kao svemir i vremenski neograničena kao vječnost. To je međuprostor između svjetlosti i sjenke, između znanosti i praznovjerja, koja leži između ponora ljudskih strahova i vrha njegovih znanja. Ovo je dimenzija mašte. Područje koje nazivamo… ZONA SUMRAKA.
Narednog Kratkog utorka, neposredno pred Noć vještica, skupa ćemo zaploviti u Petu dimenziju. Ovo odvažno putovanje za odredište ima sami vrh televizijske imaginativnosti osvojen originalnim epizodama kultne serije Zona sumraka.
Nastala još davne 1959. godine, začinjena antologijskim stand-up najavama njenog karizmatičnog kreatora Roda Serlinga, u svijetu još uvijek nedužnom od masmedija, postala je nedokučivo mjesto sveznajuće reference. Njeni krajnje maštoviti ton, ambijent i nelagodnost koji enigmatični twistovi izazivaju kod gledatelja, preko noći zauzeli su značajnu poziciju u općoj kulturi. Toliko opsežno i duboko pozicionirala se u kolektivnom nesvjesnom da bi brisanjem Zone sumraka nastala - komotno se može tvrditi - crna rupa toliko masivna da bi usisala značajan broj filmskih i televizijskih klasika nastalih pod njenim utjecajem.
Balansirajući između znanstvene fantastike i fantazije, u to vrijeme žanrovima koji su uglavnom bili namijenjeni području dječjih stripova, često koketirajući sa premisama horora, Zona sumraka je bila karijerno riskantan potez Roda Serlinga, budući da je već važio za vrhunskog TV scenarista i pisca. Nakon početnog skepticizma javnosti i njegovih kolega dostigla je vrlo brzo svoj sadašnji status serije koja je veoma pametna i zastrašujuća, i koja izaziva kompulzivni magnetizam gledanja. Nije ni čudno kada imamo u vidu da su priče izašle iz britkih pera Charlesa Beaumonta, Richarda Mathesona i samog Roda Sterlinga, prije svih.
Imat ćemo privilegiju prikazati tri epizode originalne prve sezone serije, uz dodatak jednog uspjelog remake-a.
Držat ćemo se tajanstvenog i zagonetnog duha serije, tako da nećemo otkriti koje ćete epizode imati priliku gledati. Saznat će samo oni koji su dovoljno hrabri pojaviti se na programu i rezervirati svoje mjesto na ovom jedinstvenom putovanju iza vrata spoznajne percepcije.
----------
LISTOPAD
Slučaj Otto Spalt
Nakon ljetne stanke, nastavljamo program Kratkog utorka. Imat ćete priliku pogledati dugometražni film, kome je taj format zapravo mimikrija, jer je planski i konceptualno sastavljen od kratkih filmova uobličenih redateljskom vizijom Renéa Perraudina.
Slučaj Otto Spalt (Zum Biespiel Otto Spalt) gotovo je nepoznati film, čak i u Njemačkoj, usprkos sjajnoj glumačkoj postavi koja uključuje Otta Sandera (Nebo nad Berlinom, Podmornica, Rosa Luxemburg…), Rolfa Zachera (''Spori napad''), Irm Hermann (članica Fassbinderove trupe), Katharine Thalbach (''Limeni doboš'', ''Sofijin izbor''), Uda Samela (''Kaspar Hauser'', ''Kondom ubica'') i velikog Alfreda Edela.
Redatelj René Perraudin ukomponirao je svojih pet kratkih filmova, koje je radio tokom godina, u narativni okvir jednog dugometražnog filma. Njegov alter ego u filmu – Otto Spalt, koga tumači odlični Otto Sander, predstavlja ove kratke filmove komisiji koja odlučuje hoće li se financirati njegov naredni film. Članovi komisije, ali i mi sa njima, gledaju pet Spaltovih/Perraudinovih filmova, koje pritom Spalt pokušava predstaviti i približiti im na pojednostvljen način. Članovi komisije su ''ugledni i partiji lojalni građani'', koji su do tih pozicija došli različitim sredstvima, ali ne sigurno filmskim znanjem i senzibilitetom.
Ovi kratki konceptualni filmovi čine kičmu i stupove većeg filma, koji počinje filmom Fantom, u kome se lica Otta Sandera i 5000 drugih ljudi stapaju u zajedničko medijalno lice, koncept koji evidentno zbuni komisiju jer je za njihovo iskustvo preeksperimentalan, pre svega, zbog odsustva fabule. Još jedan element koji komisiju dovodi u rebus je taj da je redatelj jedan od likova u filmu.
Slijedi Unatrag, film u kojem čovjek su probudi u svijetu gdje se, osim njega, sve kreće unatrag. Perraudin je takav efekat postigao tako što je instruirao Otta Sandera da glumi svojeg karaktera unatraške, dok ostali glume uobičajeno. Petočlani žiri ovaj postupak smatra potpuno opscenim, pokazujući da nisu u stanju shvatiti čak ni osnovne elemente ovakvih eksperimenata.
Treći kratki film Pauli ćufta je kratki komični horor u kome se Sander bori sa na život i smrt sa hranom koju priprema, i sve se to događa van domašaja očiju gledaoca, odnosno, van ekrana. Iznenađujuće, komisija reagira pozitivno na ovaj film, jedino što im u nekom momentu zasmeta je da je izveden u jednom kadru.
Ubistvo škarama, najambiciozniji od svih filmova, misterija je ubojstva glumice na filmskom setu. Slučaj rekonstruira policijski inspektor, dok mu smetnju u tome čini netko koji tijekom procesa istrage u montaži podmeće i izbacuje ključne elemente za rasvjetljavanje predmeta. Meta elementi ovog kratkog filma bivaju jednostavno nedokučivi za članove komisije.
Na kraju, hladnoratovski špijunski komični triler Krupni kadar vrti se oko znanstvenika i čipa, kojeg u ovoj komediji zabune, sve zainteresirane strane u sukobu žele prisvojiti. Komentar komisije je krajnje trivijalan – oni smatraju da je filmu potreban njemački titl.
Sve u svemu, film Slučaj Otto Spalt Renéa Perraudina, funkcionira i kao omnibus pet kratkih filmova, ali i kao kritika birokracijskih načina financiranja i dodjeljivanja sredstava u Njemačkoj. Isto tako govori da ljudi koji sjede u filmskim i drugim komisijama često su izabrani kao marionetski čuvari javnog morala i ukusa, i zaštitnici moći onih koji se žele održati na vlasti i u neposrednoj blizini glavnih tokova kapitala.
----------
SRPANJ
Kinopravda institut predstavlja
Usredljetni Kratki utorak donosi dašak svježeg povjetarca na vreli zagrebački asfalt, kroz filmske radove umjetnika okupljenih oko distubucijske mreže Kinopravda Instituta, ali će i dodatno rashladiti vaše umove osvježavajućim hrabrim tezama i osvrtima u razgovoru iz domena filmskog stvaralaštva.
Kinopravda Institut neprofitna je organizacija posvećena istaživanju raznovrsnih obzorja filmske umjetnosti 21. stoljeća. Kroz interdisciplinarni program, Institut razvija i predstavlja kreativne radove koji komuniciraju sa publikom na različitim platformama. Osim toga, u pitanju je nezavisna inicijativa osnovana pod okriljem Zadužbine Vlade Petrića, sa sjedištem u Beogradu, gdje se osmišljavaju i razvijaju projekti na međunarodnoj razini. Institut je 2023. pokrenuo program distribucije za vizualnu pokretnu umjetnost, uz ranije ustanovljene nakladu za knjige i kuriranje filmskih projekcija i izložbi.
Program distribucije pokrenut je kao model podrške filmskim i video umjetnicima Jugoistočne Europe, čije radove Institut zastupa i plasira na međunarodnu scenu eksperimentalnih i alternativnih medijskih formi.
Program koji ćete gledati u okviru Kratkog utorka predstavlja selekciju radova skupine autora iz arsenala Kinopravda Instituta. Izbor obuhvaća raznolikost materijala i metoda, ali i tokove socio-političkog konteksta.
Prije projekcije filmova, održat će se panel diskusija posvećena seciranju i analizi ekosistema filmske i video umjetnosti, sa naglaskom na produkciju i distribuciju.
Razgovor će moderirati Greg de Cuir Jr., suosnivač i umjetnički ravnatelj Kinopravda Instituta, a sudjelovat će:
Vladislav Knežević, umjetnik
Dina Pokrajac, Subversive Festival
Vanja Andrijević, Bonobo Studio
RASPORED PROJEKCIJA:
Surplus (Doplgenger) 2008, 6', Srbija
The Thinker in the Supermarket (Igor Simić), 2013, 7', Srbija
Imploder (Vladislav Knežević), 2020, 7', Hrvatska
Breaking Stones (Armando Lulaj), 2017, 11', Albanija
Infimes Détails: Un Film, Deux Tailles (Miljana Niković), 2022, 6', Srbija
Symphony of Hands (Vlada Petrić), 2007, 10', Srbija
----------
LIPANJ
OFF-BEAT CINEMA: Polumaraton kontraintuitivne logike
Seijun Suzuki, čuveni japanski redatelj začudnih filmova, jednom, ili u više prilika, izjavio je: Pravim filmove koji nemaju smisla i ne prave novac.
Predljetnje izdanje Kratkog utorka bi se donekle moglo opisati ovim citatom, s obzirom da filmovi u programu Off-Beat Cinema imaju jedan posve zakrivljen smisao, redefiniran okvirima nekog drugačijeg eklektičnog i distorziranog filmskog koda.
Dakle, u prvom zvaničnom ljetnjem izdanju Kratkog utorka priređujemo proslavu apsurda i karneval bizarnosti, odnosno, otvaramo imaginarij filmovima za apsolutnu slobodu u naraciji i šarolikoj asocijativnosti, filmovima koji uspješno prkose zamkama konvencionalnih kinematografskih obrazaca.
Otuda u njima počiva zdravi i prirodni bunt i pankerski stav, koji, kako kaže Vlado Kristl, jedini može spasiti filmsku industriju, tj. ako joj ima spasa, a nema.
Gledaoci se mogu bez pardona prepustiti navedenim atributima estetsko-simboličke prirode, ali isto tako, mogu uskočiti u kompoziciju neobične logike od koje su satkani filmovi, odnosno, logike koja predvodi i diktira promjenljivi tempo ovog skraćenog maratona, kao kakav pacemaker u atletskoj utrci, i ukoliko se oprezno prati njen ritam, mogu se dobiti vrijedni uvidi i reference koje imaju značajna i duboka filozofska, politička i druga značenja.
Ovu polumaratonsku kompoziciju čine razne osobine i fluxusi; od skromno izvedenog leta skrivenog od očiju javnosti, preko morbidnog synth mjuzikla, dezinvolture, istrage o seoskom konzerviranju hrane za zimu, kozmičkih demona, zajedničkoj ljubavi troje ljudi prema parfemima i nasilju, do pastiša u maniru sovjetskog formalizma i avangarde.
Autori su značajna imena oprobana i utemeljena u začudnosti, kako u filmskim tako i drugim granama umjetničkog izraza, i ovaj program je i posveta njima.
Program će najaviti John Waters, naš virtualni gost za ovu priliku.
RASPORED PROJEKCIJA:
Mještanin / De Stedeling (Alex van Warmerdam, 1984) 10'
Oni dolaze bez srama – što se dogodilo Magdaleni Jung? / Die Ungenierten Kommen – What happened to Magdalena? (Christoph Schlingensief, 1983) 13'
Moguće u Michiganu / Possibly in Michigan (Cecilia Condut, 1983) 12'
Zora zlog milenija / Dawn Of An Evil Millennium (Damon Packard, 1988) 20'
Nadmudri pogađač / Stump The Guesser (Guy Maddin, 2020) 19'
----------
LIPANJ
Meditativne slike života
Novo izdanje Kratkog utorka, nakon strastvenih i burnijih tema, vodi nas (sa dozom opreza) na meditativno putovanje monokromatskim duševnim prostranstvima. Imat ćete priliku vidjeti dva izuzetna filma koja su srodno uvezana poetskim pripovijedanjem, istovremeno obrađujući zajedničke teme iz drugačijih perspektiva, uključujući i razliku u formalističkim postupcima. Iako im je obraćanje lirsko, riječ je o filmovima čiji je temelj duboko ukopan u podzemlje stvarnosti.
Naime, oba filma ilustriraju svijet koji pred očima iščezava u izmaglici nadolazeće epohe, kao i ljude takvog svijeta čiji fenotip izumire iz genskog fonda. Transcendentno su secirane sudbine tih anakronih života, dok vlasnici tih života, raseljeni poput sjena, bivaju pomireni sa neminovnom prolaznošću.
Uvodni film je Čahura iz 1995., suvremenog turskog autora Nurija Bingea Ceylana – njegov je prvijenac. U pitanju je pitoreskni kratkometražni film pod utjecajem, kao što i sam autor rado ističe, filmske poetike Andreja Tarkovskog. Mizanscena filma emocionalno se prostire na atavističke i međugeneracijske odnose.
Drugi film je, na kojemu će ipak biti malo veći akcent, Slike starog svijeta, (čeho)slovačkog autora Dušana Hanaka. Riječ je o remek-djelu iz 1972., filmu koji su u anketi iz 2000. godine slovački filmski kritičari proglasili najboljim slovačkim filmskim ostvarenjem svih vremena.
U vrijeme kada se pojavio nije uživao blagonaklonost komunističke vlasti u Čehoslovačkoj. Razlog tomu je da film prikazuje život siromašnog stanovništva, koje često biva pod utjecajem alkohola, dok jedva krpa kraj s krajem živeći u nerazvijenim slovačkim oblastima Orave i Liptova. Vlast je cenzurirala film zaključavši ga od javnosti do 1988.
Usprkos političkim konotacijama koje film baštini, Slike starog svijeta ne nastupaju s namjerom kritike vladajućeg režima, već na posve umjetnički način svjedoče o procesu propadanja ruralnih krajeva, kroz objektiv čuvenog fotografa Martina Marinčeka, ali i drugih značajnih čehoslovačkih umjetnika, poput Jana Švankmajera.
Posebna nam je čast ugostiti na programu Marka Škopa, redatelja iz Slovačke i bivšeg studenta Dušana Hanaka. Njegov profesor spada u red najpoznatijih autora slovačke kinematografije, skupa sa Jurajem Jakubiskom i Dušanom Trančikom.
Marko Škop, redatelj sa adresom u Zagrebu, napravio je do sada dva dugometražna igrana filma: Eva Nova (2015) i Nek' bude svjetlost (2019)) te nekoliko kratkometražnih i dokumentarnih, a radio je i kao producent. Razgovat ćemo prije projekcije i saznati kakav je autor i profesor zapravo bio Dušan Hanak, ali i čovjek.
RASPORED PROJEKCIJA:
Čahura / Koza (Nuri Bilge Ceylan), 1995, 20'
Slike starog svijeta / Obrazy starého sveta (Dušan Hanak), 1972, 64'
----------
TRAVANJ
FILMSKA INTIFADA: Filmovi palestinskih autora 1974. - 2024.
Novo izdanje Kratkog utorka je po svemu posebno i spada u kategoriju nečeg što možda i prerasta samu umjetnost i zalazi u sferu obrane osnovnih ljudskih vrijednosti i dostojanstva života. A, opet, bilo bi nezasluženo reći da zadatak umjetnosti nije i ne obuhvaća dosege najuzvišenijih razina ljudske duše; do najsitnijih, oku nedostupnih, čestica koje tvore individualnu, kolektivističku i društvenu etiku, i iza nje, maxime momenti, raščlanjivanje mržnje i tragedije inherentnosti ljudskog bezumlja.
Zbog toga umjetnost i jeste dio tih istih kvarkova analize pravde i istine, zato što, između ostalog, ima potencijal, ali i sposobnost pružanja glasa autorima, umornim borcima i predstavnicima potlačenih i poniženih kojima je taj glas nasilno oduzet, izbrisan i učinjen nevidljivim; onima koji su predugo ne-pomireni sa vlastitim nepostojanjem.
U četiri filma palestinskih autora, vidjet ćemo kako izgleda svakodnevica Palestinaca u Gazi, djecu u izbjegličkim kampovima u Libanonu, prolaznike na punktovima koje moraju preći ponizno i obespravljeno ukoliko žele kupiti kruh i osnovne namirnice, raseljenika u Americi kako ga savjest grize jer nije sa svojima u podjeli užasa i tuge koje zatiču rođenjem u Palestini. Takav uvid omogućit će nam filmovi koji ovu temu obuhvaćaju zadnjih pola stoljeća ukazajući na dugu liniju umjetničkog otpora i umjetničke otpornosti usprkos svemu.
Prva programska cjelina posvećena je filmovima. Od prvog filma u programu, Oni ne postoje iz 1974., pronađenog i spasenog iz ruševina u Bejrutu 1982. godine, filma koji sačinjava temelj razvoja palestinske kinematografije, do filma Dar od pre nekoliko godina, dobićemo bolan uvid u život Palestinaca kroz simboličku intersekciju politike i estetike.
Druga programska cjelina, dogovorena u suradnji sa Inicijativom za slobodnu Palestinu, uključuje minuciozan razgovor i diskusiju između gosta iz Palestine Majda Nasrallaha, umjetnika i kulturnog aktivista, i Jerka Bakotina, novinara Novosti i također svojevrsnog aktivista, čije bogato iskustvo ubraja brojna terenska istraživanja, od rada sa Kurdima u Turskoj do posjete Gazi i kontinuiranog bavljenja palestinsko-izraelskim odnosima.
*Razgovor će biti vođen na engleskom jeziku bez prijevoda.
RASPORED PROJEKCIJA:
Oni ne postoje / Lays lahum wujud (Mustafa Abu Aili), 1974, 25'
Djeca bez djetinjstva / Atfal Walakin (Khadijeh Habashneh Abu Ali), 1979, 21'
Posveta atentatom / Homage by Assassination (Elia Suleiman), 1992
Dar / The Present (Farah Nabulsi), 2020, 24'
----------
OŽUJAK
Ljubav u XX. vs. ljubav u XXI. stoljeću
Jesam li zaljubljen? - Da, budući da čekam. Onaj drugi nikad ne čeka. Ponekad želim igrati ulogu onoga koji ne čeka.
Pokušavam se okupirati nečim drugim, kasniti; ali uvijek gubim u ovoj igri. Što god radim, nalazim se tamo, bez ičega, točan, čak i prije vremena. Fatalni identitet ljubavnika je upravo ovaj: ja sam taj koji čeka.
Roland Barthes
U novom izdanju Kratkog utorka, koji će se po prvi put održati u dvorani KIC-a, gdje namjerava i ostati, bavit ćemo se fenomenom ljubavi, vjerojatno najsloženijim u moru neobjašnjivih fenomena koji sačinjavaju i intrigiraju egzistenciju homosapiensa od postanja ove polusvjesne životinjske vrste.
Uspoređivat ćemo uzorke iz kratkih i srednjometražnih fimova posljednja dvaju stoljeća (računajući i ovo u kojem živimo), ali sa utjecajima koji epigenetski i spiritualno sežu do interakcija proteinskih lanaca iz ključale pjene primordijalne juhe.
U društvu Ane Fazekaš, stručnjakinje za komparativne okršaje i susrete, kanimo kušati iz izabranih filmskih primjera najbolje ljubavne sastojke. Očekuje vas razbarušen filmski omaž ljubavi koji će proletjeti poput Chagallovih ljubavnika iznad grada.
RASPORED PROJEKCIJA:
Dan u prirodi (Jean Renoir, 1936), 40'
Zaručnici s Mac Donaldova mosta ili Čuvajte se tamnih naočala (Agnes Varda, 1961), 5'
Djevojka, ona je 100% (Naoto Yamakawa, 1983), 11'
Osa (Andrea Arnold, 2003), 24'
Bavim se i skvošom (Pierre Alfred Eberhard & Sebastien de Monbrison, 2014), 7'
Jednominutni vremeplov (Devon Avery, 2014), 6'
Snježna ptica (Sean Baker, 2015), 12'
----------
Ivica Đorđević, novi selektor programa Kratki utorak od 2023. godine, filmski je montažer, suradnik Vlade Petrića i drugih filmskih radnika, jedan od osnivača Festivala eksperimentalnog filma Unforeseen i član umjetničke grupe Medijska arheologija i Low Fi video pokreta.