Načelo marksizma koje kaže da su materijalni uvjeti života ključni za čovjekovu dobrobit komunizam je pretvorio u sliku samoupravnog radnika u uspješnoj tvornici kao sretnog čovjeka. Vrlo brzo su u toj slici pronađene pukotine. U ovom filmskom programu prikazujemo višeznačni odnos hrvatskog filma u doba komunizma prema industriji. Bauerov klasik Samo ljudi (1957) industrijskom uspjehu dodaje emocije vežući trijumf gradnje brane s trijumfom ljubavne priče. Bulajićev Visoki napon (1981) vidi pukotine u ovom trijumfu u obliku žrtvovanja individue, ali i dalje vjeruje u sreću koju će donijeti industrijski uspjeh. Hadžićev novootkriveni klasik Službeni položaj (1964), pak, žestoko razbija tu sliku prikazom ekonomskog rasula i korupcije.

U programu dokumentarnih filmova stvari su posložene još oprečnije. Dok prva tri filma, među kojima izdvajamo efektni Događaj u Raši (1950) i stilski virtuozni dragulj Fabrike radnicima (1958), slave industriju kao obećanje raja, zadnja dva filma dokumentarnih virtuoza Petra Krelje i Nikole Babića vrlo jasno prikazuju tamno naličje tog obećanja.

U ponedjeljak, 7. studenog u 19 sati, uoči projekcije filma Samo ljudi (1957), uvodnu riječ održat će kustos programa, viši filmski arhivist Juraj Kukoč.

Iako smo se veselili druženju s gospodinom Veljkom Bulajićem u utorak 8. studenog uoči projekcije Visoki napon, zbog nepredviđenih okolnosti ipak neće biti u mogućnosti doći na projekciju. Hvala svima na razumijevanju i nadamo se susretu nekom drugom prilikom.

Program je realiziran u suradnji s Hrvatskom kinotekom i ulaz na njega je besplatan.