Redatelj i scenarist. Radio je kao pomoćnik redatelja i dramaturg u dva lokalna kazališta. Godine 1952. započinje studij drame u Berlinu, no potom se seli na studij režije na praškoj FAMU. Tijekom studija radi kao pomoćnik redatelja na filmovima istočnonjemačkog studija DEFA. Diplomiravši 1957. godine zapaženim filmom
Zwei Mütter počinje raditi za DEFA-u kao neovisni suradnik, sam birajući projekte. Slijedećim filmom
Eine alte Liebe (1959.) ne postiže uspjeh kao prethodnim, no zato
Fünf Patronenhülsen (1960.) prihvaćaju i publika i kritika. Antifašističkim temama nastavlja se baviti i u filmovima
Königskinder (1962.) i
Nackt unter Wölfen (1963.). Okušao se i u žanru komedije filmom
Karbid und Sauerampfer (1963.), a slijedeći Kameni trag (Spur der Steine, 1966.) povučen je iz distribucije nakon samo tri dana prikazivanja i ponovno prikazan tek 1989. godine. Nakon toga zabranjen mu je rad na filmu te neko vrijeme radi u kazalištu i na televiziji. Kino filmovima se vratio tek 1974. godine ratnom dramom
Jakob, der Lügner (1974.), jedini istočnonjemački film koji je nominiran za Oscara. Nedugo prije završetka filma
Das Versteck (1978.) Beyer i glavni glumci filma pišu prosvjedno pismo zbog ukidanja državljanstva pjevaču i disidentu Wolfu Biermannu te se Beyeru opet zabranjuje rad u DEFA-i, a filmu se uskraćuje kino distribucija. Nakon slijedećeg, tv filma
Geschlossene Gesellschaft (1978.) Beyeru se zabranjuje rad i na istočnonjemačkoj televiziji te od 1980. nastavlja rad u zapadnoj Njemačkoj, snimajući tv filmove. Godine 1982. opet mu se dopušta režija kino filmova za DEFA-u te snima kontroverzni
Der Aufenthalt (1983.) i
Bockshorn (1984.) snimljen u SAD-u i Kubi. Nakon filma
Der Bruch (1989.) režira
Der Verdacht (1991.), zadnji kino i DEFA film. Od tada do 1998. godine radi isključivo kao televizijski redatelj.