Diplomirao je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a prvu afirmaciju stekao je nagrađivanim kratkometražnim dokumentarnim filmovima (Naša burza, 1988; Zajednički ručak, 1994; Hodnik, 1995.). Njegov debitantski cjelovečernji igrani film Kako je počeo rat na mom otoku (1996.) svrstao se među najgledanije kino filmove devedesetih, nadmašivši većinu velikih holivudskih hitova. I naredni film, također ostvaren u scenarističkoj suradnji s ocem Ivom Brešanom, Maršal (1999.) imao je veliku gledanost. Film Svjedoci (2003.), temeljen na romanu Jurice Pavičića Ovce od gipsa uvršten je u službeni program berlinskog festivala, prvi hrvatski film kojem je to uspjelo nakon više od tri desetljeća. Uslijedila je crnohumorna drama Nije kraj (2008.), a za sada posljednji mu je film zapažena komedija Svećenikova djeca (2013.).