Poznata američka glumica iz doba nijemog filma. Odmalena se počela baviti plesom i zahvaljujući tome otišla je iz rodnog Kansasa u New York. Neko vrijeme nastupala je na Broadwayu s trupom Ziegfeld Follies, potom potpisavši ugovor za filmski studio Paramount 1925. godine. Glumila je u filmovima It's the Old Army Game (1926), A Girl in Every Port (1928), Beggars of Life (1928), no kritika i filmski studiji nisu bili naročito zadovoljni njezinim glumačkim sposobnostima. Nakon što je otišla u Berlin i s redateljem Georgom Wilhelmom Pabstom snimila Pandorinu kutiju (Die Büchse der Pandora, 1929) i Dnevnik izgubljene (Das Tagebuch einer Verlorenen, 1929), to se napokon promijenilo. Zahvaljujući svojoj pomalo egzotičnoj ljepoti i karakterističnoj bob frizuri (koju su kasnije mnogi kopirali) stekla je veliku popularnost i mnoštvo obožavatelja, a dobila je i konačno priznanje za svoj glumački rad. Neovisna svjetonazora i nimalo opčinjena glamourom, odbila je vratiti se u Hollywood da bi nadosnimila zvuk za ulogu u već snimljenome nijemom filmu The Canary Murder Case (1929). Kao posljedicu toga, Hollywood ju je stavio na crnu listu sabotiravši joj daljnju karijeru. Nakon snimanja Prix de beauté (1930) vratila se u SAD, no tamo su je dočekale samo sporedne glumačke uloge. Njezin posljednji film bio je western Overland Stage Raiders (1938) u kojem je glumila samo zbog novca. Honorar joj je bio 300$, a iduća dva desetljeća provela je u anonimnosti radeći kao prodavačica i službenica. Nakon toga bacila se u spisateljsku karijeru, napisavši brojne članke o povijesti filma i izdavši autobiografiju Lulu in Hollywood.