Američki scenarist, redatelj i producent. Rođen je kao William Blake Crump, a svijet filma upoznao je zarana posredovanjem očuha i njegova oca, redatelja nijemih filmova J. Gordona Edwardsa. Sam je u svijet filma ušao prvo ostvarivši manje glumačke uloge od 1942. do 1948. godine, no nakon toga interes usmjerava na pisanje što nije prestao do kraja karijere napisavši brojne scenarije za radio, televiziju i film. Redateljski debut 1955. godine bila mu je komedija Dođi sa smiješkom (Bring Your Smile Along), a prije toga režirao je tri nastavka televizijske serije Four Star Playhouse (1954.). Slijede komedije He Laughed Last (1956.), Mister Cory (1957.), prva od brojnih budućih suradnji s Tonyjem Curtisom; This Happy Feeling (1958.) s Debbie Reynolds; The Perfect Furlough (1958.) s Tonyjem Curtisom i njegovom tadašnjom suprugom Janet Leigh. Početkom šezdesetih, uz pisanje scenarija i režiranje pojedinih televizijskih serija (Peter Gunn, 1958.-1959.) snima zapaženu komediju Operation Petticoat (1959.), tad najveći hit Universal studija. Režira mjuzikl High Time (1960.) s Bingom Crosbyjem i potom romantični hit Doručak kod Tiffanyja (Breakfast at Tiffany's, 1961.) s Audrey Hepburn u glavnoj ulozi. Okušava se u režiji trilera Experiment in Terror (1962.) nakon kojeg slijedi drama Dani vina i ruža (Days of Wine and Roses, 1962.) koja dodatno potvrđuje njegovu dobru reputaciju kod filmskih kritičara. Ipak, vjerojatno najpoznatiji ostat će po serijalu filmova u kojima surađuje s Peterom Sellersom u ulozi šeprtljava inspektora Clouseaua: The Pink Panther (1963.), Pucanj u tami (A Shot in the Dark, 1964.), Povratak Pink Panthera (The Return of the Pink Panther, 1975.), Pink Panther ponovno napada (The Pink Panther Strikes Again, 1976.). Iako režira sveukupno osam Pink Panther filmova, kritički najuspješniji ostaju prvi dijelovi serijala. Avanturistički film Najveća trka oko svijeta (The Great Race, 1965.) njegova je svojevrsna posveta komičarskim legendama nijemog filma, Stanu Laurelu i Oliveru Hardyju, s Tonyjem Curtisom, Jackom Lemmonom i Natalie Wood u glavnim ulogama. Nakon dva relativno nezapažena filma režira još komediju s Peterom Sellerson u glavnoj ulozi: Zabava (The Party, 1968.). Tijekom ranih sedamdesetih godina ulazi u sukob s filmskim studijima nakon što su njegovi filmovi remontirani i izmijenjeni. Riječ je o filmovima Darling Lili (1970.), ratnoj drami u kojoj glavnu ulogu tumači njegova supruga Julie Andrews; westernu Wild Rovers (1971) i The Carey Treatment (1972.) nakon kojeg odlazi u Europu. Tamo piše satirički scenarij o Hollywoodu S.O.B. koji sam i režira, no tek 1981. godine. Tijekom druge polovice sedamdesetih nastavlja pisanjem scenarija, režira filmove Pink Panther serijala u engleskim produkcijama i surađuje s Omarom Sharifom u drami The Tamarind Seed (1974.). U SAD-u ponovno režira tek 1979. godine, romantičnu komediju 10 kojom opet osvaja i publiku i kritičare. Još jedan uspjeh i jedan od najpoznatijih filmova režira tri godine kasnije: Victor Victoria (1982.). Iako se nastavlja aktivno baviti režijom do kraja osamdesetih i polovicom devedesetih godina prošloga stoljeća, riječ je o uglavnom o nezapaženim filmovima koji ne postižu ni komercijalni ni kritički uspjeh prijašnjih radova. Njegov zadnji redateljski rad televizijski je film Victor/Victoria (1995.), snimka njegove kazališne produkcije s Julie Andrews u glavnoj ulozi. Nikada ni za jedan film nije osvojio Oscara, ali 2004. godine američka akademija se iskupila za taj propust i dodijelila mu Oscara za ukupan doprinos svijetu filma.