Davide Ferrario, redatelj, scenarist i mačevalac s nadimkom Nicola Lagoscuro, rođen je 1956. godine u Casalmaggioreu. Diplomirao je američku književnost na Sveučilištu u Milanu, a živi u Torinu. U svijet filma ulazi sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kao filmski kritičar i esejist, a istovremeno pokreće i malu distribucijsku kuću zahvaljujući kojoj su u Italiji distribuirani filmovi Fassbindera, Wendersa, Wajde i drugih. Kao redatelj debitira kratkim filmom
Non date da mangiare agli animali (1987) nakon kojeg slijedi
La fine della notte (1989), proglašen najboljim neovisnim filmom sezone. Nakon toga režira dokumentarne i igrane filmove koji su ga proslavili u Italiji i bili predstavljeni na brojnim međunarodnim festivalima, od Berlina do Sundancea, u Veneciji, Torontu, Locarnu. Između ostalih tu su:
Svi mi padamo (Tutti giů per terra, 1997),
Figli di Annibale (1998) i
Guardami (1999) i filmovi koje je režirao s Marcom Paolinijem. Ferrario zauzima posebno mjesto na talijanskoj sceni. U potpunosti novisan autor, nije samo redatelj već paralelno vodi producentsku kuću koja ima izvrsne rezultate.
Poslije ponoći (
Dopo mezzanotte, 2004), snimljen s malim budžetom, bio je vrlo uspješan u Italiji te je distribuiran po cijelom svijetu. Ujedno je i romanopisac (njegov roman
Dissolvenza al nero preveden je na nekoliko jezika, a po njemu je Oliver Parker snimio film), piše za radio i televiziji, a odnedavno je i fotograf.