Redateljski
debut ostvario je filmom
Maria no ibukuro (Maria's Stomach, 1990.), a za idući
Za Chugaku kyoshi (The Games Teachers Play, 1992.) primio je nagradu za najboljeg redatelja od udruženja japanskih profesionalnih filmskih djelatnika. Nakon drame
Ningen kôsaten: Am (Human Scramble: Rain, 1993.) postigao je uspjeh avanturističkim
Gakkô no kaidan (School for Ghosts, 1995.) za koji snima drugi nastavak 1996. godine i četvrti 1999. godine (treći u seriji filmova snimio je Shûsuke Kaneko). U međuvremenu je režirao dramu
Ai o kou hito (Begging for Love, 1998.) koja je osvojila brojne nagrade, uključujući onu japanske akademije za najbolji film i redatelja 1999. godine. I nakon devedesetih prošloga stoljeća nastavlja aktivno s radom, režirajući drame
Taan (Turn, 2001.) i
Warau kaeru (A Laughing Frog, 2002.), krimi dramu
Out (2002.), povijesnu avanturu
Makai tenshô (Samurai Resurrection, 2003.), kriminalistički
Lady Joker (2004.), komediju
Shaberedomo shaberedomo (Talk, Talk, Talk, 2007.), komediju
Yajikita dôchû Teresuko (Three for the Road, 2007.),
Boku no sukina hito (2010.), zapaženi povijesni film
Hisshiken torisashi (Sword of Desperation, 2010.), dramu
Shin-san Tankoumachi no serenâde (Forget Me Not, 2010.) i ratnu dramu
Taiheiyou no kiseki: Fokkusu to yobareta otoko (Battle of the Pacific, 2011.).