Irski redatelj i scenarist, rođen je kao Hans Moore Hurst u radničkoj obitelji. Prijavio se u vojsku pri početku Prvog svjetskog rata i negdje u to vrijeme promijenio ime u Brian. Preživio je bitku u Galipolju, a nakon završetka rata, oko 1920. godine odlazi u Kanadu. Želeći postati umjetnik pohađao je umjetnički koledž u Torontu. Nakon dvije godine otišao je u Pariz na umjetničku akademiju (École des Beaux-Arts). Filmom se počinje baviti po dolasku u Hollywood. Počinje sitnim poslovima na filmskim setovima, a uskoro mu mentor postaje John Ford s kojim postaje doživotni prijatelj. Ipak, prve ozbiljne korake na filmu ostvaruje tek po povratku u Irsku 1933. godine. Debitira režijom Irish Hearts (1934.) koji se smatra jednim od prvih irskih zvučnih filmova, a slijedi povijesni Ourselves Alone (1936.) o irskom ratu za nezavisnost od Engleske. Film je izazvao određene kontroverze i bio zabranjen po izlasku u Sjevernoj Irskoj. Dalje režira On the Night of the Fire (1939.), jedan od prvih britanskih film noira. Tijekom Drugog svjetskog rata snima Dangerous Moonlight (1941.) i radi za Ministarstvo informiranja snimajući kratkometražne propagandne filmove. Po završetku rata snimio je dokumentarno-igrani film o bitci kod Arnhema Theirs Is the Glory (1946.) koji je postigao velik komercijalni uspjeh, a nije zaostala ni ekranizacija Dickensove Božićne priče (Scrooge, 1951.). Ratnoj tematici se vratio s Malta Story (1953.), Simba (1955.) i The Black Tent (1956.), a irskom podneblju s Hungry Hill (1947.) i posljednjim filmom Playboy of the Western World (1963.).