Japanski režiser, scenarist i producent. Karijeru je započeo radeći na animiranom filmu u produkcijskoj kući J. O., a kasnije je premješten na mjesto asistenta redatelja. Redateljski
debut ostvario je kratkometražnim
Musume Dojoji (A Girl at Dojo Temple, 1946.) koji je izgubljen tijekom američke okupacije Japana. Tijekom pedesetih i šezdesetih blisko je surađivao sa suprugom, scenaristicom Natto Wada, adaptirajući mnoga japanska književna djela u filmove:
Enjo (Flame of Torment, 1958.), po mnogima njegov najbolji film;
Kagi (Odd Obsession, 1959.) za koji je dobio nagradu žirija na filmskom festivalu u Cannesu 1960. godine;
Hakai (The Outcast, 1962.),
Wagahai wa neko dearu (I Am a Cat, 1975.) i
Pu-san (Mr. Poo, 1953.) koji je adaptacija stripa. Na zapadu je najprije zapažen po filmu
Biruma no tategoto (Harp of Burma, 1956.) koji je osvojio San Giorgio nagradu na venecijanskom filmskom festivalu. Ostali zapaženiji filmovi su
Okuman choja (A Billionaire, 1954.),
Nobi (Fires on the Plain, 1959.),
Yukinojo henge (An Actor's Revenge, 1963.), dokumentarni film
Tokyo orimpikku (Tokyo Olympiad, 1965.),
Inugamike no ichizoku (Inugami Family, 1976.),
Glumica (Eiga joyu, 1987.),
Shijushichinin no shikaku (47 Ronin, 1994.), biografija života japanske glumice i redateljice Kinuyo Tanake te među posljednjim radovima
Dora-heita (2000.) i
Inugami-ke no ichizoku (The Inugamis, 2006.).