Benoît Jacquot
05.02.1947, Pariz, Francuska
Redatelj i scenarist, karijeru je započeo kao asistent redateljici Maguerite Duras na filmovima Nathalie Granger (1972.) i India Song (1975.). Nakon dvodijelna dokumentarca o Jacquesu Lacanu za televiziju, napisao je i režirao prvi igrani film, ekranizaciju Dostojevskog L'assassin musicien (1976.). Do danas je režirao više od četrdeset naslova, od dokumentarnih do igranih filmova za kino i televiziju. Osamdesete je obilježila suradnja s glumicom Dominique Sanda, a devedesetih međunarodnu javnost privlači dramom La fille seule (1995.) o mladoj djevojci koja neplanirano ostaje trudna. Iduća dva zapaženija filma su mu Škola puti (L'école de la chair, 1998.) i Samo bez skandala (Pas de scandale, 1999.) s Isabelle Huppert. Snima biografsku dramu o poznatom markizu Sade (2000.), a potom nastavlja filmovima s glavnim ženskim likovima koji su okosnica njegove filmografije. Snima dramu Adolphe (2002.) s Isabelle Adjani, krimi dramu Sada i odmah (À tout de suite, 2004.) i povijesnu dramu Duboko u šumi (Au fond des bois, 2010.) obje s Isild Le Besco te dramu Villa Amalia (2009.) s Isabelle Huppert. Međunarodnu publiku opet privlači povijesnom dramom Zbogom, kraljice (Les adieux à la reine, 2012.), a slijede nešto manje zapaženi romantična drama 3 coeurs (2014.) i povijesna drama Journal d'une femme de chambre (2015.). Režirao je kazališnu operu Werther 2003. godine u Londonu, Traviatu u Parizu, a za filmsko platno je snimio Toscu (2001.). Trenutno režira film Eva (2017.).
Filmografija