Jedan od najpoznatijih japanskih suvremenih redatelja ujedno je i scenarist, montažer, glumac, zabavljač, pisac i slikar. Karijeru je započeo kao zabavljač, nastupajući kao stand-up komičar dua Two Beats (iz toga mu je razdoblja ostalo umjetničko ime Beat Takeshi kojim se potpisuje kao glumac) tijekom osamdesetih. Počinje raditi i kao glumac (Sretan Božić gospodine Lawrence / Merry Christmas Mr. Lawrence, 1983), a kao redatelj debitira 1989. godine filmom Nasilni policajac (Sono otoko, kyôbô ni tsuki). Film je originalno trebao režirao Kinji Fukasaku, a Takeshi Kitano je bio izabran za glavnoga glumca. Kada Fukasaku odustaje, Kitanu biva ponuđen posao redatelja što on prihvaća, preradivši i scenarij filma iz komedije u dramu. Ubrzo postaje priznat redatelj u Japanu, snimivši yakuza filmove Vrelište (3-4 x jűgatsu, 1990) i Sonatine (1993), ali i romantičnu dramu Najmirnije more toga ljeta (Ano natsu, ichiban shizukana umi, 1991), komediju Minnâ-yatteruka! (1994) i dramu Dečki se vraćaju (Kizzu ritân, 1996). Međunarodni uspjeh potvrđuje kriminalističkom dramom Vatromet (Hana-bi, 1997) koja, između ostaloga, osvaja Zlatnog lava u Veneciji 1997. godine. Slijede drama Kikujirô no natsu (1999.), Brother (2000.) prvi film koji snima izvan Japana; romantična drama Dolls (2002.), samurajski Zatôichi (2003.), svojevrsna nadrealna biografija/filmografija Takeshis' (2005.), komedija na sličnom tragu Kantoku Banzai! (2007.), Akiresu to kame (2008.) i Autoreiji (2010.).