Jedan od najvažnijih japanskih redatelja tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, poznat po svojim roman porno filmovima. Odrastajući u obitelji samurajskog podrijetla, u tinejdžerskim godinama pobunio se protiv tradicije i stroga oca te provodio vrijeme čitajući zapadnjačku književnost i gledajući brojne filmove. Godine 1945. upisuje medicinski fakultet, no samo kako bi izbjegao novačenje. Po završetku Drugog svjetskog rata upisao je englesku književnost na Waseda sveučilištu u Tokiju, a 1952. godine položio ispit za pomoćnika redatelja u filmskom studiju Shochiku. Tri godine kasnije prešao je u Nikkatsu gdje je radio kao pomoćnik redatelja i scenarist. U istom studiju režira prvi film Kaburitsuki jinsei (1968.). No, bilo je to vrijeme kad je filmska industrija stagnirala, a filmski studio Nikkatsu bio na rubu bankrota te je 1971. godine odlučio posvetiti se masovnoj produkciji roman porno žanra (skraćeno od romantična pornografija). Birajući tad između prelaska na televiziju ili ostanka u Nikkatsu, Kumashiro ipak odabire potonje i već prvim filmom u roman porno žanru Nureta kuchibiru (1972.) postiže uspjeh i kod kritike i kod publike. Njegovi su filmovi popularizirali novi žanr, istovremeno nosili vlastiti stilski pečat: Ichijo Sayuri: Nureta yokujo (Ichijo's Wet Lust, 1972.), Koibito-tachi wa nureta (Lovers Are Wet, 1973.), Yojôhan fusuma no urabari (World of Geisha, 1973.), Akasen tamanoi: Nukeraremasu (Street of Joy, 1974.) i Akai kami no onna (A Woman With Red Hair, 1979.). Povremeno je snimao i filmove van roman porno žanra poput Seishun no satetsu (Bitterness of Youth, 1974.), Afurika no hikari (Africa's Light, 1975.) i Jigoku (Hell, 1979.).