Redatelj i scenarist, koji je prve kontakte sa svijetom filma imao u tinejdžerskim godinama kada je radio kao pijanist u tadašnjim kinima. Sa sedamnaest godina ostvario je prvu glumačku ulogu, a iduće godine je režirao prvi film, Teddy by kouril (1919.). Iskustvo je potom sticao tijekom četiri godine u Hollywoodu, radeći kao ispomoć redateljima Erichu von Stroheimu i D. W. Griffithu. Po povratku u Prag režirao je filmove Kreutzerova sonáta (1927.), Svejk v civilu (1927.), Erotikon (1929.), svoj prvi zvučni film Ze soboty na neděli (1931.) i Ekstaza (Ekstase, 1933.). Potonji ga je zahvaljujući danas blagim, a tada kontroverznim erotičnim scenama učinio planetarno poznatim, ali mu ujedno donio i probleme s cenzurom. Taj film s Hedy Lamarr i Zvonimirom Rogozem mu je donio nagradu za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Veneciji 1934. godine. Ipak, u Čehoslovačkoj nakon njega nije uspio dobiti potporu za daljni rad te je iduće filmove snimao u Austriji (Nocturno, 1934.), Italiji (Ballerine, 1936.) i SAD-u (kao nepotpisani koredatelj nekoliko filmova od 1934. - 1945.). Po završetku Drugog svjetskog rata preselio je u Zapadnu Njemačku gdje je radio kao profesor u filmskoj školi. Posljednji film Suchkind 312 (1955.) snimio je u Njemačkoj, no nijedan od njih nije postigao kvalitetu i zapaženost ranijih radova.