Alina Marazzi rodila se u Milanu 1964. Surađivala je sa Studijem Azzurro na filmskim projektima i na instalacijama. Između ostalog organizirala je i audiovizualne laboratorije u zatvoru San Vittore u Milanu, a dvije godine radila je na projektu Fabrica pod umjetničkim vodstvom Godfreya Reggia. Pozornost kritike i međunarodne publike privlači prvim dokumentarnim filmom Un’ora sola ti vorrei, portretom svoje majke koja se ubila kada je ona imala sedam godina. Kasnije režira srednjemetražni duhovni dokumentarni film o životu u samostanu, Per sempre (2005). Hoćemo ruže (2007) posljednji je film Aline Marazzi.