Nakon studija arhitekture i prava, 1950. završava poljsku filmsku školu u Łódźu (kamera i režija). Snimao brojne dokumentarne kratkometražne filmove
Kongres boraca (Kongres kombatantów, 1949),
Željezničareva riječ (Kolejarskie slowo, 1953) i dugometražni
Zvijezde moraju sjati (Gwiazdy musza plonac, 1954). Dokumentaristički elementi uočljivi su i u igranom prvijencu
Modri križ (Blekitny krzyz, 1955) i filmu
Čovjek na pruzi (Czlowiek na torze, 1957). Najveći uspjeh kod publike postiže filmovima
Eroica (1958) i
Zrikava sreća (Zezowate szczescie, 1960). Godine 1961. snimanje filma
Putnica (Pasazerka, 1963) prekinuto je zbog Munkove iznenadne smrti u automobilskoj nesreći. Film je završio redatelj W. Lesiewicz.