Japanski redatelj, diplomirao je na Waseda sveučilištu, na odjelu kazališnih i filmskih umjetnosti. Karijeru je započeo snimajući
roman porno filmove za filmski studio Nikkatsu. Redateljski
debut ostvario je 1978. godine filmom
Orion no satsui yori - Joji no houteishiki (From Orion's Testimony: Formula For Murder) i već njime postigao komercijalni uspjeh što mu ne uspijeva kod drugog filma,
Joseito (High School Girl, 1979.), no kino blagajne opet osvaja s
Nureta shumatsu (Wet Weekend, 1979.). Slijede
Boukou gishiki (Rape Ceremony, 1980.),
Asa wa dameyo (Never in the Morning, 1980.) i
Onna kyôshi: Yogoreta hôkago (Female Teacher: Dirty Afternoon, 1981.), osmi u seriji istoimenih filmova studija Nikkatsu i ujedno jedan od najuspješnijih u toj seriji. Nakon također uspješna
Kurutta kajitsu (Crazed Fruit, 1981.), snima prvi igrani film izvan roman porno žanra. Radi se o drami
Enrai (Distant Thunder, 1981.) za koju je primio i nagradu za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Yokohami. Potom snima zadnji
roman porno film
Kyabarê nikki (Cabaret Diary, 1982.) i napušta studio Nikkatsu. S još osam redatelja (ostali su Kazuhiko Hasegawa, Toshiharu Ikeda, Sōgo Ishii, Kazuyuki Izutsu, Kiyoshi Kurosawa, Kazuki Ōmori, Shinji Sōmai i Banmei Takahashi), osniva producentsku kuću Director's Company 1982. godine. Potom se okušava u različitim žanrovima režiravši komediju
Orecchi no uedingu (My Wedding, 1983.), triler
Tantei monogatari (Detective Story, 1983.), zapaženu dramu
Uhohho tankentai (House of Wedlock, 1986.) i romatičnu dramu
Eien no 1/2 (1987.). Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća režira nešto manje; ekranizaciju mange
Kachô Shima Kôsaku (1992.), kratkometražni
Chibusa (1993.) i triler o yakuzama
Kizuna (1998.). Šest godina kasnije režira ekranizaciju romana
Toukou no ki (Translucent Tree, 2004.). Za idući, dramu
Yuki ni negau koto (What the Snow Brings, 2005.) prima nekoliko japanskih filmskih nagrada za najboljeg redatelja. Posljednja dva filma su mu drame
Saido kâ ni inu (Dog in a Sidecar, 2007.) i
Viyon no tsuma (Villon's Wife, 2009.).