Japanski redatelj, diplomirao je na Waseda sveučilištu, na odjelu kazališnih i filmskih umjetnosti. Karijeru je započeo snimajući roman porno filmove za filmski studio Nikkatsu. Redateljski debut ostvario je 1978. godine filmom Orion no satsui yori - Joji no houteishiki (From Orion's Testimony: Formula For Murder) i već njime postigao komercijalni uspjeh što mu ne uspijeva kod drugog filma, Joseito (High School Girl, 1979.), no kino blagajne opet osvaja s Nureta shumatsu (Wet Weekend, 1979.). Slijede Boukou gishiki (Rape Ceremony, 1980.), Asa wa dameyo (Never in the Morning, 1980.) i Onna kyôshi: Yogoreta hôkago (Female Teacher: Dirty Afternoon, 1981.), osmi u seriji istoimenih filmova studija Nikkatsu i ujedno jedan od najuspješnijih u toj seriji. Nakon također uspješna Kurutta kajitsu (Crazed Fruit, 1981.), snima prvi igrani film izvan roman porno žanra. Radi se o drami Enrai (Distant Thunder, 1981.) za koju je primio i nagradu za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Yokohami. Potom snima zadnji roman porno film Kyabarê nikki (Cabaret Diary, 1982.) i napušta studio Nikkatsu. S još osam redatelja (ostali su Kazuhiko Hasegawa, Toshiharu Ikeda, Sōgo Ishii, Kazuyuki Izutsu, Kiyoshi Kurosawa, Kazuki Ōmori, Shinji Sōmai i Banmei Takahashi), osniva producentsku kuću Director's Company 1982. godine. Potom se okušava u različitim žanrovima režiravši komediju Orecchi no uedingu (My Wedding, 1983.), triler Tantei monogatari (Detective Story, 1983.), zapaženu dramu Uhohho tankentai (House of Wedlock, 1986.) i romatičnu dramu Eien no 1/2 (1987.). Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća režira nešto manje; ekranizaciju mange Kachô Shima Kôsaku (1992.), kratkometražni Chibusa (1993.) i triler o yakuzama Kizuna (1998.). Šest godina kasnije režira ekranizaciju romana Toukou no ki (Translucent Tree, 2004.). Za idući, dramu Yuki ni negau koto (What the Snow Brings, 2005.) prima nekoliko japanskih filmskih nagrada za najboljeg redatelja. Posljednja dva filma su mu drame Saido kâ ni inu (Dog in a Sidecar, 2007.) i Viyon no tsuma (Villon's Wife, 2009.).