Sadržaj:

Jedno popodne kao mnoga druga. Stoji djevojka na prozoru i gleda u dvorište kako dolaze i odlaze ljudi, danas kao i svaki dan. Sjede, kartaju, dosađuju se. Ona je na prozoru, promatra, a u sumraku - ona je već ostarija. Proboravila je na prozoru jedan život, ili je proživjela život kao da je samo jedno popodne gledala kroz prozor. Sve je prošlo u inaktivnosti i distanciranom gledanju okoline. Sve je prošlo, a da se nije ništa dogodilo. Ili ipak, na praznom je stolu zgužvani list bijelog papira, ...

c/b, 6'