Redatelj, scenarist i producent, pravim imenom Bonaventura Pons i Sala. Karijeru je započeo kao kazališni redatelj, a nakon gotovo desetljeća rada u kazalištu režira prvi film, dokumentarni Ocaña, retrat intermitent (1978.). Prvi dugometražni igrani film, komediju El vicari d'Oloti, napravio je 1981. godine. Osniva vlastitu produkcijsku kuću Els Films de la Rambla 1985. godine u sklopu koje režira većinu budućih filmova, isprva se opredijelivši za žanr komedije (La rossa del bar (1986.), Què t'hi jugues, Mari Pili? (1991.), Aquesta nit o mai (1992.). Od 1995. godine adaptira dramske i humoristične tekstove raznih španjolskih pisaca. Iz toga razdoblja izdvajaju se filmovi Carícies (1998.), Amic/Amat (1999.), Anita no perd el tren (2001.), Food of Love (2002.), Idiotska ljubav (Amor idiota, 2004.), La vida abismal (2007.), Obitelj Forasteros (Forasteros, 2008.), A la deriva (2009.) i Mil cretins (2011.). Nakon komedije Any de Gràcia (2011.) snimio je dokumentarni film Ignasi M. (2013.) o živopisnom istoimenom protagonistu. U postprodukciji mu je film El virus de la por (2015.). Kao jedan od najpoznatijih katalonskih filmskih redatelja, bio je i potpredsjednik španjolske Filmske akademije. Godine 2012. primio je nagradu Sant Jordi za cjelokupnu filmsku karijeru.