Indijski scenarist, redatelj i filmski kompozitor. Nakon studija znanosti i ekonomije na sveučilištu u Kalkuti, krenuo je na Viswa-Bharati sveučilište gdje je studirao umjetnost. Osnovao je prvo filmsko društvo u Kalkuti 1947. godine, a tri godine kasnije upoznao je Jeana Renoira dok je u Indiji snimao
The River. Ray je već prvim filmom
Pather Panchali (1955) osvojio pažnju međunarodne javnosti. Film
Pather Panchali zajedno s
Aparajito (The Unvanquished, 1956), nagrađenim Zlatnim lavom u Veneciji 1957.godine, i
Apur Sansar (The World of Apu, 1959) čini poznatu “Apu trilogiju”. Uslijedili su filmovi
Devi (The Goddess, 1960),
Teen Kanya (Three Daughters, 1961) i
Kanchenjungha (1962), njegov prvi film u boji kao i prvi film za koji je sam skladao glazbu. Slijede
Abhijaan (The Expedition, 1962),
Mahanagar (The Big City, 1963) i
Charulata (The Lonely Wife, 1964). Ti filmovi čine njegov rani, realistički stvaralački period (1955-1966) obilježen dugim kadrovima i sporim pokretima kamere . Tijekom srednjeg razdoblja stvaralaštva (1969-1977) više pažnje posvećuje montaži stvarajući nešto kompleksniji stil u filmovima poput
Goopy Gyne Bagha Byne (The Adventures of Goopy and Bagha, 1968),
Ashani Sanket (1973), koji je dobio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu 1973. godine, te
Jana Aranya (1976) i
Shatranj Ke Khilari (The Ches Players, 1977). U posljednjem razdoblju (1978-1991) izdvajaju se filmovi
Joi Baba Felunath (The Elephant God, 1978),
Ghare-Baire (The Home and the World, 1984) i
Agantuk (1991). Osvojio je brojne indijske nacionalne filmske nagrade za režiju i scenarij te Zlatnog lava za životno djelo na filmskom festivalu u Veneciji 1982. godine.
