Talijanski redatelj i scenarist, prije ulaska u svijet filma završivši medicinu, radio je kao psihijatar. Počeo je pisati filmske kritike, a ranih četrdesetih prošloga stoljeća kratko je radio kao pomoćnik redatelja na filmovima Maria Soldate i Alberta Lattuade. Potkraj Drugog svjetskog rata bio je zadržan u Švicarskoj gdje je učio od redatelja Jacquesa Feydera. Po povratku u Italiju počeo je snimati kratke dokumentarne filmove, a do ranih pedesetih potpuno je napustio psihijatriju da bi režirao igrane filmove. Prvi zapaženiji film bio mu je Siroti, ali lijepi (Poveri ma belli, 1957), no popularnost u Italiji stekao je tek filmom Lagodan život (Il sorpasso, 1962). Već prvim radovima specijalizirao se za žanr komedije, postavši jednim od važnijih redatelja tzv. talijanske komedije, a bio je među prvim redateljima koji su dali uloge Sophiji Loren i Vittoriju Gassmanu. Za film Miris žene (Profumo di Donna, 1974) osvojio je talijansku filmsku nagradu David za najboljeg redatelja 1975. godine. Snimio je i filmove Il mattatore (1960), Una vita difficile (1961), La marcia su Roma (1963), Operazione San Gennaro (1966), Il tigre (1967), Vidim golo (Vedo nudo, 1969), La moglie del prete (1971), U ime talijanskog naroda (In nome del popolo italiano, 1971), Anima persa (1977), Fantasma d'amore (1981). Od sredine osamdesetih počeo je snimati za televiziju, a zadnji redateljsko-scenaristički uradak bio mu je tv film Le ragazze di Miss Italia (2002). Na filmskom festivalu u Veneciji dodijeljena mu je nagrada za životno djelo 2002 godine.