Poljski redatelj i scenarist. Nakon studija filozofije na Sveučilištu u Varšavi, diplomirao režiju na Visokoj državnoj školi za film, televiziju i kazalište u Łódźu 1973. Tijekom studija prevodio kazališne komade, pisao kratke priče i surađivao na animiranom filmu Hobi (Daniel Szczechura, 1968) te igranom filmu Iluminacija (Krzysztof Zanussi, 1972). Nakon studija režirao je nekoliko kratkometražnih TV filmova, a 1976. se pridružio filmskom studiju Zespół Filmowy X Andrzeja Wajde, gdje je debitirao filmom Žena i žena (Kobieta i kobieta, 1979, ko-režija Janusz Dymek), pričom o prijateljstvu koje biva narušeno kad jedna prijateljica otkrije malverzacije druge, nekoć borkinje protiv nepravde u tvornici odjeće. Sljedeće godine režirao je epizodu TV serije Obiteljske situacije (Sytuacje rodzinne) pod nazivom Nastava (Zajecia dydaktyczne, 1980), priču o mladom bračnom paru, Mareku i Terezi, kojima problemi s posla počinju utjecati na obiteljski život. Svoj najčuveniji film, Saslušanje (Przesłuchanie, 1982-89), započeo je u kratkom razdoblju Solidarnosti, a dovršio u razdoblju ratnog stanja koje je 13. prosinca 1981. proglasio general Wojciech Jaruzelski. Prikazom policijske brutalnosti nad nevinom i apolitičnom barskom pjevačicom u staljinističkoj Poljskoj 1950ih i jednim od najsnažnijih djela o staljinističkim metodama ispitivanja, mučenja i ponižavanja u istočnoeuropskoj kinematografiji, utemeljenom na životima Tonie Lechmann i Wande Podgórske, zamjerio se vlastima koje su djelo proglasile antikomunističkim, pa film nisu samo zabranile i bunkerirale, već naložile uništenje negativa. Srećom, redatelj je potajice napravio rezervnu kopiju filma koju je kasnije prebacio na VHS i pustio u opticaj, pa je film ilegalnim kanalima postao jedan od najpopularnijih poljskih filmova 1980ih, iako je u Poljskoj službeno prikazan tek nakon političkih promjena 1989., kada je nagrađen na festivalu u Gdanjsku. Godinu dana kasnije prikazan je i međunarodnoj publici te je zbog čvrstog scenarija, ekonomične režije i izvanredne glume Krystyne Jande nagrađen na brojnim festivalima, između ostalog i za najbolju glavnu žensku ulogu na festivalu u Cannesu. Suočen sa zabranom rada i prijetnjama tajne policije, Bugajski je 1985. emigrirao u Kanadu gdje je nastavio karijeru kao redatelj epizoda u popularnim TV serijama kao što su Alfred Hitchcock Predstavlja i Zona sumraka, a prvi film koji je režirao u emigraciji bio je Clearcut (Clearcut, 1991), priča o Indijancu koji otima i muči drvosječu i odvjetnika zbog uništavanja šume koja pripada njegovim precima. Nakon povratka u Poljsku režirao je političku dramu Igrači (Gracze, 1995), o prvim predsjedničkim izborima nakon pada komunizma i pobjedi Lecha Wałęse, te brojne TV filmove i serije, među kojima se izdvaja Smrt kapetana Pileckog (Smierc rotmistrza Pileckiego, 2006), o poljskom časniku Witoldu Pileckom, osnivaču pokreta otpora, koji je kao dobrovoljac pod imenom Tomasz Serafinski postao logoraš-špijun u Auschwitzu, da bi dolaskom Sovjeta u Poljsku 1945. bio optužen u montiranom procesu i pogubljen 1948. Uslijedio je General Nil (Generał Nil, 2009), u kojem je rekonstruirao posljednje godine legendarnog poljskog generala Augusta Emila Fieldorfa (poznatog pod pseudonimom Nil), lažno optuženog za izdaju i osuđenog na smrt od strane Sovjeta. Nakon tri godine režirao je svoj posljednji film, Zatvoreni krug (Układ zamknięty, 2013), utemeljen na istinitom događaju, o trojici mladih, uspješnih poduzetnika koji zbog zavjere i zavisti korumpiranih vladinih dužnosnika bivaju uhićeni pod sumnjom za organizirani kriminal i pranje novca. Za svoje doprinose kulturi nagrađen je Medaljom Gloria Artis 2008. i Časničkim križem reda Polonia Restitua 2008. (MR)