Nakon studija na filmskim akademijama u Beču i Parizu, vraća se u rodni Iran.Tamo snima 22 kratka filma u razdoblju od 1969. do 1973., a nakon toga uslijedili su dugometražni filmovi poput Yek Etefagh sadeh (1973) i Mrtva priroda (Tabi'at-e Bijaan,1974) koji je osvojio Srebrnog medvjeda za režiju na Berlinskom filmskom festivalu 1974. Zbog svojih političkih stavova i neslaganja s režimom napušta Iran i 1979. seli u Njemačku i snima Dar Ghorbat (1975), Tagebuch eines Liebenden (1976), Reifezeit (1979), Utopia (1983), Rosen für Afrika (1992). Njemačku napušta 1995. godine i seli u SAD.