Radomir Šaranović
04.12.1937, Kosovi Lug, Crna Gora, Kraljevina Jugoslavija - 09.09.2001, Danilovgrad, Crna Gora, Savezna Republika Jugoslavija
Crnogorski kazališni, filmski i televizijski redatelj i scenarist. Diplomirao je engleski i književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1959. godine. Odmah potom upisao je tamošnju Akademiju dramskih umjetnosti koju je završio 1963. godine. Režirao je brojne kazališne predstave u Teatru nacionalne drame, Beogradskom dramskom pozorištu i u Crnogorskom narodnom pozorištu. Prve, kratkometražne i dokumentarne filmove snimio je sredinom šezdesetih. Potkraj šezdesetih radi i radio drame. Za televiziju je snimio srednjemetražnu komediju Moje je srce visoko u brdima (1968.). Nakon još nekoliko kratkometražnih filmova snima filmsku adaptaciju romana Mihaila Lalića Svadba (1973.). Ovaj će ratni film ostati njegovo najpoznatije djelo. Uslijedio je srednjemetražni Prvi garnizon (1976.) i potom dugometražna ratna drama 13. jul (1982.) o pobuni crnogorskog naroda tijekom Drugog svjetskog rata. Posljednja dva filma snimio je za televiziju, komedije Ljubav, ženidba i udadba (1997.) i Nikoljdan 1901. godine (1998.). Pisao je filmske eseje i kritike, a bio je i profesor Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu do mirovine 1997. godine. Kroz nastavni rad ostvario je kontakte s inozemnim filmskim školama i organizirao gostovanja stranih predavača te odlazio i sam na strane filmske škole kao predavač. Od 1989. do 1991. je bio prorektor Univerziteta umetnosti, a tijekom 1991. i ministar za kulturu Republike Srbije. Prije smrti je preveo knjigu Leeja Strasberga San o strasti.
Filmografija