Redatelj, scenarist i glumac, rođen u glumačkoj obitelji. Školovao se za inženjera da bi potom počeo glumiti u teatru u Berlinu, radeći s Maxom Reinhardtom i Erwinom Piscatorom u razdoblju od 1926. do 1932. godine. Zbog glume u dramama s „anti-nacističkim tendencijama“ od 1933. zabranjen mu je rad u kazalištu. U to vrijeme snima kratke i reklamne filmove te male glumačke uloge na filmu. Prvi dugometražni igrani film snima 1943. godine pod nazivom
Akrobat Schööön!. Njegov slijedeći film
Der Mann, dem man den Namen stahl (1944.) biva zabranjen od strane nacista i ukida mu se oslobođenje vojne obaveze. Producent Heinrich George ga spašava od ratišta zaposlivši ga kao redatelja na
Frau über Bord (1945.). Godine 1946. snima
Die Mörder sind unter uns, prvi njemački film snimljen nakon rata, produciran unutar tek oformljenog studija DEFA (Deutsche Film-Aktiengesellschaft). Unutar njega snima i
Der Untertan (1951.) prema romanu Heinricha Manna i međunarodno uspješan dječji film
Priča o malom Mucku (Die Geschichte vom kleinen Muck, 1953.). Zbog filma
Rotation (1949.) u kojem se bavio problemom nacizma došao je u sukob s vlasti, a nakon svađe s Bertoltom Brechtom oko ekranizacije njegove drame
Majka Hrabrost i njezina djeca odlučuje raditi u zapadnoj Njemačkoj od 1956. godine. Iz tog razdoblja izdvajaju se
Ciske de Rat (1955.),
Rosen für den Staatsanwalt (1959.),
Kirmes (1960.) i
Muški izlet (Herrenpartie, 1964.). Nakon 1970. godine potpuno se posvetio radu za televiziju.