Prvi filmski koraci bili su mu uz redatelja Yasujira Shimazua, za kojeg je radio kao koscenarist i asistent redatelja tijekom 1934. i 1935. Većinu filmova režirao je prema scenarijima Kaneta Shindôa:
Anjo-ke no Butokai (The Ball at the Anjo House, 1947),
Waga shogai no kagayakeru hi (1948),
Nishijin no shimai (1952),
Yoake mae (Before the Dawn, 1953),
Ashizuri misaki (Cape Ashizuri, 1954),
Katei no jijou (A Family Matter, 1962) i
Nemureru bijo (The House of the Sleeping Virgins, 1968). Na europskom tržištu najpoznatiji je po filmu
Genji monogatari (The Tale of Genji, 1951) koji je bio dio festivalske konkurencije u Cannesu 1952. godine. Film
Osaka monogatari (An Osaka Story, 1957) snimio je prema priči Kenjia Mizoguchija, a
Ranru no hata (The Tattered Banner, 1974) njegov je posljednji dugometražni igrani film.