Sada se zapitajmo: tko je Rohmer? Rođen je 1920. u Nancyju, studirao je književnost, od 1950. filmski je publicist, od 1957. do 1963, s Truffautom, Chabrolom, Rivetteom i Godardom, udarna je snaga časopisa Cahiers du Cinéma u njegovim najslavnijim danima. Redatelj je na početku brojnih dokumentarnih filmova, od 1959. i igranih, režirao je u kazalištu, za televiziju, doktorirao je iz filma tezom o prostoru u Murnauovu Faustu, profesor je filma, autor je brojnih školskih TV emisija o filmu. Dakle, riječ je o životu koji se sav sastoji od filma, odnosno, s obzirom na sveukupni prinos filmu, Rohmer je all round filmaš, najkompletniji filmaš današnjice.


Možda je prenaporno ili, gore od toga, dosadno živjeti isključivo film, ali možda tako i nije kad se zna da je Rohmer strastveni gledač filmova i da ima osjećaja za supsene: napisao je (sa Chabrolom) prvu knjigu o Hitchcocku (1957.). A kako se prihvaćaju njegovi filmovi? Nije li s obzirom na njihova obilježja imao poteškoća u radu? Odgovor je neočekivan: uglavnom nije, filmovi su mi bili hvaljeni i nagrađivani, prihvaćeni kod francuske publike. Uostalom, ne treba se sa svim tim previše zamarati, kaže Rohmer i nastavlja: treba ostati pri svojem uvjerenju i na kraju će se naći i sljedbenici… (Vijenac br. 252, 30. listopada 2003.)