Susjedna Austrija u bogatoj i nama, nažalost, manje poznatoj produkciji njeguje i filmove za djecu. Filmovi koji su se snimali i snimaju se vrlo su kvalitetni i stoga je zaista vrijedno prikazati makar mali odabir od svega četiri naslova. Prava je šteta što je s obzirom na godinu nastanka najnoviji film star četrnaest godina, no pretpostaviti je da će nakon ove revije uskoro uslijediti i program novijih austrijskih filmskih uradaka za djecu.

Zajedničko obilježje svih filmova ozbiljnost je obrađene teme, problema s kojima se susreću djeca, od čega donekle odstupa film Banda u kratkim hlačama (1995). To su filmovi o djeci u društvu, o odnosu djece i roditelja, te imaju jasno izraženu edukacijsku funkciju.

Film Pokušaj bijega (Die Fluchtversuch, 1976) češko-njemačkog redatelja Vojtěcha Jasnýja (Jednog dana jedan mačak; Svi dobri zemljaci/Moravska kronika) govori o strancima (gastarbajterima-stranim radnicima) iz bivše Jugoslavije u Austriji tih godina. Dvanaestgodišnji Ivo ne osjeća se baš najbolje u stranoj sredini (Beč), te se zbog nostalgije želi vratiti svome domu. Kreće u bijeg-avanturu te film od tog trenutka funkcionira kao film ceste. Priča je zanimljiva posebice iz razloga što redatelj uspješno povezuje angažman za borbu protiv predrasuda, boreći se za toleranciju i emocije, pa se film u većem dijelu zahvaljujući i dobroj glumi doima uvjerljivo.

Godine 1986. austrijski redatelj Bernd Neuburger, poznat po filmovima za djecu i često nagrađivan, snima film Jonatana i vještica (Jonathana und die Hexe). To je priča o osmogodišnjoj djevojčici Jonatani koja živi s prezauzetim ocem, vrlo je usamljena i želi novu mamu. Ne pronalazi je i u obližnjem vrtu susretne gospođu za koju smatra da je vještica. Uskoro postaju prijateljice jer ona ima razumijevanja za njezine probleme, dileme. Autor životno složenu temu prikazuje na način moderne bajke. Elementi fantastičnosti u radnji filma znalački su preneseni u suvremeni okvir. Kroz cijeli film osjeća se dobronamjernost redatelja prema svim likovima, bez naglašene kritičnosti. Budući da se film poglavito zadržava na liku djevojčice, njezinim dilemama,emocijama, unutarnjem stanju, čini nam se da će temom i načinom obrade biti zanimljiviji djevojčicama. Austrijski filmski kritičari i medijski pedagozi upravo ovaj film smatraju prvim uspješnim austrijskim filmom za djecu koja su tek počela ići u školu.

Lisa i sabljasti tigar (Lisa und die Säbelzahntieger) je snimljen 1995.godine u režiji Bernda Neuburgera (isti je autor filma Jonatana i vještica u ovom programu). Lisa je lijepa, senzibilna i maštovita osmogodišnja djevojčica koja voli priče o prethistorijskim životinjama, a odrasta u ustanovi za nezbrinutu djecu. Brigu o njoj preuzimaju „novi roditelji“ sredovječni bračni par - Eva i Martin, čiji je brak u krizi. Lisa kod Eve i Martina dobiva vlastitu sobu na čijem je zidu poster sabljastog tigra, a tu je i kućni ljubimac, perzijski mačak. Lisina najbolja prijateljica postaje Birgit, kći bračnog para Petera i Uli, obiteljskih prijatelja Eve i Martina. Lisa und die Säbelzahntieger jedan je u nizu filmova austrijskog autorskog dvojca, redatelja Bernda Neuburgera i scenaristice Nadje Seelich, specijaliziranih za obiteljsko-dječji žanr. Riječ je o zanimljivu ostvarenju u kojem su ravnopravno zastupljene perspektive djece i odraslih, i djelu koje umješno kombinira ozbiljnije s vedrijim tonovima, oslanjajući se pri tom i na provjerenu glumačku ekipu (najpoznatije je ime pokojni Toni Böhm, dugogodišjni član bečkog Volkstheatera) u koju su se izvrsno uklopile dvije male debitantice, Bianca Herzog i Anya Blum. Na djeci pristupačan način govori se u ovom filmu o nevoljenju i ljubavi, o krizama u braku i sličnim problemima.

Marijan David Vajda redatelj je filma Banda u kratkim hlačama (Die Knickerbockerbande) iz 1995. godine. Dva dječaka i dvije djevojčice-detektivi uvučeni su u priču o živom i mrtvom magičaru, u tajnu „groba koji govori“, u nasljedstvo mlade balerine…Film se temelji na poznatoj knjizi književnika Thomasa Brezine i obiluje brojnim opasnim, mističnim i napetim situacijama kao što to biva i u filmovima istog žanra s odraslim junacima. Manja zamjerka mogla bi se uputiti tome što likovi djece nisu dostatno profilirani, djeluju jednodimenzionalno, pa nema one mogućnosti indentifikacije s junacima kao što je to slučaj u svim prethodnim filmovima. No djeci će se sigurno dopasti brojni prizori gdje su njihovi vršnjaci uspješni i nezaustavljivi detektivi koji se bore za istinu i pravdu.

Ova mala revija može poslužiti i našim filmskim profesionalcima da se upoznaju što i kako filmovima za djecu pristupaju susjedni filmaši. Ovaj žanr treba svakako oživjeti i u hrvatskoj kinematografiji, jer publike za njega uvijek ima!. Vjerujemo da će to pokazati i ova četiri austrijska filma. (Krešimir Mikić)