Od ponedjeljka do četvrtka zagrebačko kino Tuškanac prikazuje filmove Yorgosa Lanthimosa, prvaka 'grčkog čudnog vala'. Njegov dosadašnji opus je relativno malen, ali jedinstvenom tematikom i realizacijom svojih djela uspješno je privukao pažnju međunarodne kritike i publike. Njegov zanimljiv autorski potpis publika će moći istražiti u filmovima Miljenica (2018), Ubojstvo svetog jelena (2017), Jastog (2015), Očnjak (2009), Alpe (2011) i Kinetta (2005).

Retrospektivu filmova Yorgosa Lanthimosa u kinu Tuškanac u ponedjeljak 25. travnja otvorit će Ubojstvo svetog jelena (2017). Jedan od najistaknutijih naslova svjetske kinematografije 2017. godine, nagrađen je za scenarij u Cannesu. Kritičari su određene aspekte filma usporedili sa stilskim iskazom Stanleyja Kubricka i Michaela Hanekea, no Ubojstvo svetog jelena od prve do posljednje minute svog trajanja nepogrešivo ostaje film Yorgosa Lanthimosa. Velika vrlina filma su i redom odlični glumački nastupi (Colin Farrell, Nicole Kidman) pri čemu se posebno ističe Barry Keoghan. 

Već u prvom filmu koji je samostalno režirao, Kinetta (2005), Yorgos Lanthimos je postavio temelje onom što će kasnije osvojiti svijet pod nazivom 'grčki čudni val'. Sve je tu na broju što se tiče njegove lako prepoznatljive poetike – čudni likovi u čudnim odnosima, manjak verbalne komunikacije koja se nadomješta onom tjelesnom, opća ostranjenost i distanciranost, odnosi moći. Ovo će biti prvo prikazivanje Kinette na velikom kino platnu u Hrvatskoj, zbog čega projekciju u utorak u kinu Tuškanac nijedan ozbiljan filmofil i ljubitelj autorove poetike ne bi trebao propustiti.

Očnjak (2009) je bizarno, seksualno izazovno djelo kojim je Lanthimos trijumfirao u uglednom canneskom programu Izvjestan pogled, nakon uspjeha i na drugim međunarodnim festivalima. Film je napisao u svojoj prvoj suradnji s Efthymisom Filippouom, scenaristom koji će s njime postati jedan od zaštitnih znakova 'grčkog čudnog vala'. Ugođaj filma lako je mogao prizvati autorske senzibilitete (kasnog) Buñuela i (ranog) Borowczyka, no Lanthimos je bio daleko od puke sljedbe i Očnjak se pokazao kao originalno djelo novog značajnog imena svjetske kinematografije. 

Nakon velikog uspjeha s Očnjakom, Yorgos Lanthimos je realizirao Alpe (2011), također u scenarističkoj suradnji s Efthymisom Filippouom. Film je premijerno prikazan na festivalu u Veneciji gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij. Priča prati članove svojevrsne konspirativne skupine koji postaju tješitelji ljudi suočenih s gubitkom svojih najdražih, na način da preuzimaju uloge preminulih. Osim intrigantnog idejnog polazišta, film odlikuju i stilski suverena režija te dojmljive glumačke izvedbe.

Uslijedio je Jastog (2015), prvi Lanthimosov film na engleskom jeziku u kojem su odlične uloge odigrali Colin Farrell i Rachel Weisz. Film je primio mnoštvo nagrada i priznanja, poput nagrade žirija u Cannesu. U filmu se nametnutom poretku koji zahtjeva život u dvoje međusobno sličnih ljudi i koji uporište ima u gradovima, suprotstavlja šumska gerila čijim članovima je zabranjena erotska interakcija i gdje se pokušaj realizacije ljubavnih čuvstava smatra kažnjivim prekršajem. U središtu narativa su pojedinci koji se ne uklapaju u sistem, ali ni u jednu od ponuđenih alternativa. 

Trenutno posljednji završen film Yorgosa Lanthimosa je Miljenica (2018). Njime je postigao najveći uspjeh dosadašnje karijere, osvojivši brojna priznanja nagrade. Olivia Colman je za svoju ulogu primila Oscara, a izvrsne uloge ostvarile su i Rachel Weisz te Emma Stone. Za razliku od prethodnih autorovih filmova koji su eksplicitno i intenzivno bili smješteni u prostor apsurdnog i bizarnog, Miljenica je u osnovi djelo realističkog poetičkog konteksta, ali snažno garniranog bizarnošću, ponajprije kroz karakterizaciju likova.