Kada je film u pitanju, Ferzetti nije bio zvijezda nego karakterni glumac, ne baš izbirljiv, tako da je u jednoj sezoni znao nanizati i četiri do osam uloga. Ipak, u tom obilju bilo je i štošta prvorazrednog



Gabriele Ferzetti mogao je glumiti seljake, ulične siromahe, gangstere, glazbenike i još štošta, ali u jednom je bio nenadmašan – ulogama naočitih urbanih elegantnih tipova u kojima je nešto kvarno. Prvi je to otkrio Michelangelo Antonioni u Prijateljicama (1955.), nagrađenima u Veneciji, među brojnim likovima njegov se izdvajao kultiviranošću, ali je zapravo bio slabić koga je mogla trpjeti samo zaljubljena supruga, neusporedivo talentiranija umjetnica, a i njegova sklonost ljubakanju rezultirala je samoubojstvom jedne od junakinja. Još je dojmljiviji bio u Avanturi, koja je nakon lošeg prijema na premijernoj projekciji u Cannesu postala jedan od najvažnijih filmova svih vremena. Njegov je Sandro bio prototip zgodnog oportunista, arhitekta koji se prodao za unosnu karijeru, sjajna je scena u kojoj iz zlobe prolije tintu na virtuozan crtež katedrale nekog mladića, a još je efektnija katarza u finalu, kad suzama pokušava okajati počinjeni preljub. Muškarac koji plače zato što je nevjeran – tako nešto nije se moglo vidjeti u talijanskim filmovima toga vremena.

Ferzetti je na filmu debitirao još kao 17-godišnjak, izbačen je sa studija glume jer nije mogao odoljeti angažmanima u profesionalnim kazalištima, pomogao mu je Luchino Visconti sa svojom postavom Shakespeareova komada „Kako vam drago“, a prvu važnu filmsku nagradu dobio je 1953. za Provincijalku Maria Soldatija po Albertu Moraviji, glumio je profesora koji samo misli na posao i ne primjećuje da mu je supruga (Gina Lollobrigida) postala prostitutka. Kada je film u pitanju, on nije bio zvijezda nego karakterni glumac, ne baš izbirljiv, tako da je u jednoj sezoni znao nanizati i četiri do osam uloga. Ipak, u tom obilju bilo je i štošta prvorazrednog, sjajan je bio u ratnoj drami Duga noć 43. Florestana Vancinija, kao još jedan junak s moralnom manom, za mafijaški triler Svakom svoje Elija Petrija dobio je drugi „Nastro d'argento“, a samo su ga nominirali za vjerojatno najbolju ulogu u karijeri, onu u špageti vesternu Sergia Leonea Bilo jednom na Divljem Zapadu: nije ga bilo lako prepoznati s protezom, ali lik uglađenog, ali hendikepiranog tajkuna dočarao je impresivno.

Od međunarodnih produkcija treba izdvojiti Bibliju Johna Hustona (glumio je Lota, a Eleonora Rossi Drago njegovu ženu koja se pretvori u stup soli), međutim, puno važniji je bio U službi njenog veličanstva, možda najbolji film u čitavom serijalu o Jamesu Bondu, igrao je oca Diane Rigg iako je bio samo 13 godina stariji od nje, i bio presudan za slom glavnog negativca Tellyja Savalasa: jedino je šteta što su ga sinkronizirali iako je posve dobro govorio engleski, ali sa zamjetljivim talijanskim akcentom.

Radio je sa većinom najvažnijih talijanskih redatelja, od Liliane Cavani do Maura Bologninija, a zadnji zapaženi nastup bio mu je u hvaljenoj drami Luce Guadagnina Ja sam ljubav s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Umro je u srijedu u Rimu u 91. godini. (Nenad Polimac, Jutarnji list)