Louis Jourdan (Marseille, Bouches-du-Rhône, Francuska, 19. lipnja 1921. - Beverly Hills, Los Angeles, Kalifornija, SAD, 14. veljače 2015.)
Francuski filmski i televizijski glumac, rođen kao Louis Robert Gendre. Odrastao je na jugu Francuske, a roditelji su mu vodili nekoliko hotela u Cannesu, Nici i Marseillesu. Kroz druženja s turistima uvježbao je engleski jezik. Školovao se u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Turskoj, a glumu je učio u francuskoj dramskoj školi (École Dramatique). Već za školovanja počeo se profesionalno baviti glumom. Tad ga je zapazio redatelj Marc Allégret koji mu je ponudio prvu filmsku ulogu u Le corsaire (1939.). Snimanje filma je prekinuto zbog proglašenja Drugog svjetskog rata i nikad nije nastavljeno. U to vrijeme bio je još premlad za vojnu službu te je nastavio glumiti u filmovima. Istovremeno je glumačku filmsku karijeru započeo i njegov deset godina mlađi brat Pierre Jourdan, koji se kasnije profilirao kao filmski i televizijski redatelj. Louis je nastupao u filmovima Marca Allégreta i nekolicine ostalih redatelja, no kada je odbio nastupiti u njemačkim propagandnim filmovima karijera mu je na neko vrijeme stala. Pobjegao je u neokupirani dio Francuske, a Gestapo mu je nedugo potom uhitio oca koji je uspio pobjeći te se cijela obitelj, Louis, njegova braća i otac, priključuje francuskom pokretu otpora. Nakon oslobođenja Francuske, vraća se u Pariz. Godine 1947. američki filmski producent David O. Selznick ga poziva u Hollywood i nudi mu ugovor. Prvi film koji tamo snima je Slučaj Paradine (The Paradine Case, 1947.) Alfreda Hitchcocka. Iduću, veću ulogu ostvaruje uz Joan Fontaine u romantičnoj drami Pismo nepoznate žene (Letter from an Unknown Woman, 1948.) Maxa Ophülsa. Zadnja značajnija uloga četrdesetih mu je u ekranizaciji Madame Bovary (1949.) Vincentea Minnellija. Pedesete započinje većinom manje zapaženim filmovima poput komedije The Happy Time (1952.) Richarda Fleischera. Potom se odlučuje na međunarodne koprodukcije te u Francuskoj snima Ulicu Estrapade (Rue de l\'Estrapade, 1953.) Jacquesa Beckera, a u Italiji Tri novčića u fontani (Three Coins in the Fountain, 1954.) Jeana Negulescoa. Nakon toga nastupa u kazalištu na Broadwayu te glumi policijskog inspektora u televizijskoj seriji Paris Precinct (1953.-1955.). Glumio je uz Grace Kelly i Aleca Guinessa u Labudu (The Swan, 1956.) Charlesa Vidora te u manje zapaženim filmovima Julie (1956.) Andrewa L. Stonea s Doris Day i La mariée est trop belle (1956.) Pierrea Gaspard-Huita s Brigitte Bardot i Micheline Presle (svojom bivšom zaručnicom). Iz pedesetih prošloga stoljeća najistaknutiji je film Gigi (1958.) Vincentea Minnellija po kojem je ostao i najpoznatiji američkoj publici. Zanimljivo je da je u svojoj 63. godini glumio u kazališnoj produkciji Gigi, no ovaj put ulogu koju je u filmu odigrao Maurice Chevalier. Šezdesete prošloga stoljeća je pak započeo s Frankom Sinatrom i Shirley MacLaine u mjuziklu Can-Can (1960.) Waltera Langa. Tijekom najpopularnijeg perioda karijere glumio je većinom u romantičnim dramama i komedijama, no tijekom šezdesetih mu je karijera počela stagnirati zbog ograničenog tipa uloga koje su mu nuđene. Većinom su to bile uloge kontinentalnih, europskih ljubavnika i šarmera koje je prezirao i nastojao ih izbjeći. Šezdesetih je nastavio aktivno snimati filmove, no većinom se radilo o nezapaženim djelima. Izdvajaju se atipična mu uloga etruščanskog ratnika u Le vergini di Roma (1961.), naslovna uloga u Grofu Monte Cristo (Le comte de Monte Cristo, 1961.) Claudea Autant-Lare, nastup uz Elizabeth Taylor i Richarda Burtona u drami The V.I.P.s (1963.) te nešto zapaženiji film Dogodilo se u Parizu (Made in Paris, 1966.) Borisa Sagala. Krajem šezdesetih sve više glumi na televiziji. Sedamdesetih je snimio tv film Grof Monte Cristo (The Count of Monte-Cristo, 1975.), ovaj put u ulozi De Villeforta. Dvije godine kasnije slijede uloga D'Artagnana u tv filmu Čovjek pod željeznom maskom (The Man in the Iron Mask, 1977.) i naslovna uloga u tv filmu Count Dracula (1977.). Tijekom osamdesetih snima još manje, no ističu se suradnja s Wesom Cravenom u hororu Swamp Thing (1982.), uloga negativca Jamesu Bondu u Octopussy (1983.) Johna Glena i lošiji nastavak hororca The Return of Swamp Thing (1989.) ovaj put u režiji Jima Wynorskija. Zadnja mu je filmska uloga u drami Godina kometa (Year of the Comet, 1992.) Petera Yatesa. U Los Angelesu 2010. Legiju časti predao mu je francuski ambasador u SAD-u. Preminuo je u 93. godini u svom domu na Beverly Hillsu.
Filmografija:
Godina kometa (Year of the Comet, 1992)
The Return of Swamp Thing (1989)
Escuadrón (1988)
Grand Larceny (1987)
Double Deal (1983)
Octopussy (1983)
Swamp Thing (1982)
Plus ça va, moins ça va (1977)
Silver Bears (1977)
Piange... il telefono (1975)
A Flea in Her Ear (1968)
Cervantes (1967)
Peau d'espion (1967)
Les Sultans (1966)
Dogodilo se u Parizu (Made in Paris, 1966)
Irma la Douce (1963) (glas, nepotpisan)
The V.I.P.s (1963)
Mathias Sandorf (1963)
Leviathan (1962)
Il disordine (1962)
Grof Monte Cristo (Le comte de Monte Cristo, 1961)
Le vergini di Roma (1961)
Can-Can (1960)
The Best of Everything (1959)
Gigi (1958)
Dangerous Exile (1957)
Escapade (1957)
Love in the Afternoon (1957) (nepotpisan)
La mariée est trop belle (1956)
Julie (1956)
Labud (The Swan, 1956)
Tri novčića u fontani (Three Coins in the Fountain, 1954)
Ulica Estrapade (Rue de l'Estrapade, 1953)
Decameron Nights (1953)
The Happy Time (1952)
Anne of the Indies (1951)
Bird of Paradise (1951)
Madame Bovary (1949)
No Minor Vices (1948)
Pismo nepoznate žene (Letter from an Unknown Woman, 1948)
Slučaj Paradine (The Paradine Case, 1947)
La vie de bohème (1945)
Félicie Nanteuil (1944)
Les petites du quai aux fleurs (1944)
Untel père et fils (1943) (nepotpisan)
La belle aventure (1942)
L'arlésienne (1942)
Parade en 7 nuits (1941)
Premier rendez-vous (1941)
Ecco la felicità (1940)
La comédie du bonheur (1940)
Le corsaire (1939) (nezavršen film)