Milan Blažeković najviše je zadužio hrvatsku kinematografiju kao autor prvih dugometražnih animiranih filmova u Hrvatskoj, ali i u cijeloj Jugoslaviji, počevši s filmoma Čudesna šuma 1986. Ti animirani filmovi napravljeni su klasičnim diznijevskim stilom. Međutim, Blažeković je počeo kao pripadnik druge generacije zagrebačke škole crtanog filma. U Zagreb filmu napravio je niz kratkih animiranih filmova, namijenjenih prvenstveno odraslima, u kojima se ukrštavaju utjecaji diznijevskog stila i stila njegovih zagrebačkih kolega (Joško Marušić je jednom rekao: „Blažekovićev je veliki uzor Disney, ali je njegov veliki izvor – zagrebačka škola!“). Likovi tih crtića većinom su napravljeni u diznijevskoj maniri, ali sve ostalo pod velikim je utjecajem zagrebačke škole: od često reducirane pozadine, odmaka od realnog svijeta u svijet simbola i globalnih metafora do mračnog i satiričnog pogleda na život, čak mračnijeg od prosjeka zagrebačke škole. U njegovim filmovima ljudska netolerancija je takva da završava ubojstvom (autorov najugledniji kratki film Čovjek koji je morao pjevati), a potlačene životinje se ljudima osvećuju tako da ih porobe (Ples gorila) ili pribiju na čavlić (Kolekcionar). Kad crtić i počne bajkovito, bajka se na kraju pretvori u svojevrsnu anti-bajku (Palčić).
U svojim dugometražnim animiranim filmovima Blažeković se u potpunosti okrenuo djeci kao ciljnoj publici. Shodno tome, tim filmovima dominira diznijevski stil, a kreativna nesputanost zagrebačke škole vidljiva je najviše u bojama i motivima bogatim songovima Blažekovićevih filmova o čudesnoj šumi. Blažeković se i produkcijski udaljio od zagrebačke škole napustivši Zagreb film i ostvarivši tri dugometražna crtana filma u produkcijskoj kući Croatia film, koja se 1979. počela baviti proizvodnjom animiranih filmova. Uz koprodukcijsku pomoć stranog kapitala stvorio je dugometražni prvijenac Čudesna šuma (1986.) za kojeg je, prema motivima iz svoje dječje knjige Kaktus bajke, scenarij napisala Sunčana Škrinjarić. Četiri godine kasnije napravio je uspješni nastavak filma Čarobnjakov šešir, a nije posustao ni u samostalnoj Hrvatskoj, kad je napravio još jedan dugometražni animirani hit Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1996.).
U ovom su ciklusu najbolji Blažekovićeve filmovi koji se čuvaju u Hrvatskom filmskom arhivu, ali oni nisu jedini primjeri bogatog Blažekovićevog opusa. Tu su još jednominutni crtići Zagreb filma, dječji televizijski crtići među kojima se ističe autorov doprinos serijalu o profesoru Baltazaru te brojni reklamni animirani filmovi.
(Juraj Kukoč)