Post-komunistički igrani filmovi oštrom su kritikom usmjereni protiv
komunističke ideologije i totalitarnog društva, a bave se totalitarističkim
mehanizmima, represijama i životima pojedinaca

U kasnim osamdesetima u Bugarskoj su političke promjene ostavile značajne
tragove na filmu, koji je tada prolazio kroz težak period prvenstveno zbog
raspada do tada administrativnog sistema filmske industrije kao i teške
ekonomske situacije u zemlji. Stare strukture su se raspale, a nove je bilo
teško stvoriti. Sredinom devedesetih to je rezultiralo proizvodnjom svega dva do
tri filma godišnje. Filmaši su bili dezorijentirani i nespremni na novonastalu
situaciju.

U posljednjih nekoliko godina situacija se u filmskoj industriji pomalo i
postupno normalizirala što je utjecalo na broj proizvedenih filmova kao i odabir
tema i žanrova u bugarskom filmu.

Naravno, bugarski post-komunistički igrani filmovi oštrom su kritikom usmjereni
protiv komunističke ideologije i totalitarnog društva, a bave se
totalitarističkim mehanizmima, represijama i životima pojedinaca: The Well
(1991), Waste (1991), Vampires, Spooks (1992), Canary Season
(1993), A Day of Forgiveness (1993).

Film Warming up Yesterday's Lunch (2002) priča je o ženi suprotstavljena
dramatičnim i teškim sukobima iz nedavne prošlosti susjedne Makedonije.

Socijalistički način života u svôm svom apsurdu, prikazan je također i u
nadrealnoj parodiji Wagner (2000). Film Fate as a Rat (2002),
neograničen vremenom i smješten u neodređen prostor post-socijalističkog
svijeta, mračna je i apokaliptična priča.

Neki od filmova koji se bave današnjim vremenom, čine tzv. crnu seriju:
na dramatičan način otkrivaju kriminal, nasilje i razbojništvo, te prikazuju
bugarsku stvarnost: Word of Honour (2001), The Devil's Mirror
(2001), The Observer (2001). Ostali se bave različitim problemima na
ironičan način: The Assistant (2001), Psychic Wanted
(2002).Također, snimljeni su i brojni filmovi koji na lucidan način spajaju
poetično i prozaično baveći se životima mladih ljudi: Letter to America
(2000), The Devil's Tail (2001), Rhapsody in White (2002),
Emigrants (2002).

Bugarski dokumentarni filmovi nastavljaju aktivno i odgovorno analizirati
današnje javne procese, kao i tragati za stvarnim vezama kako bi bolje razumjeli
prošlost. Mnogi filmaši strogo se drže dokumentarističke forme, dok drugi sve
više eksperimentiraju povezujući elemente igranog i dokumentarnog filma, što
njihovim djelima daje novi estetski i filozofski aspekt.

Ono što čini mainstream današnje Bugarske animacije su odlike originalnih
animatora. Filozofija i slikarstvo ravnopravno se stapaju sa anegdotalnim
humorom i karikaturom, poezijom, primitivnim i apsurdnim popularnim
mentalitetom, koristeći se pritom mnoštvom različitih animacijskih tehnika.