Ovogodišnja selekcija filmova oslikava tešku godinu za talijanski film (i ne samo talijanski), krizno doba u kojem filmska umjetnost opstaje, ali ipak gubi gledatelje u Italiji. Ipak, osim onih nagrađenih u Berlinu i Cannesu, filmovi iz ovogodišnjeg programa dokazuju da talijanski film uvijek uspijeva prikazati svoju vitalnost. Osam filmova koje će publika imati priliku vidjeti ove godine svjedoče o talijanskoj kinematografskoj raznolikosti ostvarenoj u posljednjoj godini. Uključili smo mnogo debitantskih djela što daje nadu za nove redateljske generacije.
Debitant Stefano Chiantini svojim filmom Otoci prikazuje sentimentalnu priču o usamljenicima koji se upoznaju i polako zavole na otoku u puljskom arhipelagu Tremiti.
Ruggero Di Paola, koji prvi film režira po romanu američkog pisca Glenwaya Wescotta, prikazuje priču o vladavini i otporu, strasti i intelektu, ratu i ljubavi, smještenu u Ateni (Stan u Ateni), ali snimanu u Pugliji i nagrađivanu u svijetu.
Tu je i dokumentarist Leonardo Di Costanzo, koji je fikcijom debitirao na posljednjoj venecijanskoj Mostri i osvojio nagrade i priznanja za film Međuprostor, priči o dvoje mladih ljudi koji su različiti po ulogama, ali jednako mladi, jednostavni i pomalo djetinjasti.
Ni ove godine, kao ni prethodnih, u selekciji filmova ne možemo zaobići komedije. Mnoge bismo filmove mogli svrstati u taj žanr koji okuplja različite narativne podžanrove, a talijanska kinematografija uvijek je bogata takvim pričama.
Tu pripada film Svi na more, debitantsko ostvarenje Mattea Ceramija, obrada filma iz 1979. Il Casotto, redatelja Sergia Cittija i scenarista Vincenza Ceramija, koji osuvremenjuje ambijent bara/restorana na plaži u kojem se izmjenjuju različiti likovi, tipični predstavnici današnje Italije.
Na nešto drukčiji način, u ovoj je kategoriji i debitantski film Trešnje Laure Morante, koja u Pariz smješta plemenitu priču o ljubavi kakvu još nismo doživjeli, a koju tražimo i za kojom čeznemo.
Francesco Bruni svojim filmom Budi vedar! upotpunjuje pregled debitantskih filmova. Pobjednik u kategoriji novih talijanskih filmova na venecijanskoj Mostri 2011., ovom komedijom, smještenom u današnji Rimu, kroz školska, obiteljska i društvena zbivanja prikazuje neobičan odnos između odrasla čovjeka i dječaka.
Ovogodišnju selekciju upotpunjuju i dva velika imena suvremene talijanske kinematografije.
Francesca Comencini filmom Poseban dan sudjelovala je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji; nježna ljubavna komedija prikazuje dan u životu dvoje mladih koji se slučajno susreću i koji iz različitih, a istovremeno posebnih razloga moraju zajedno provesti dan.
I na kraju, uvijek maštovit Ferzan Ozpetek, redatelj koji ovaj put predstavlja Veličanstvenu prisutnost, fantastičnu i neodoljivu, magičnu i dirljivu priču, po uzoru na Pirandella i De Filippa, dva velikana talijanske kazališne komedije dvadesetog stoljeća.
Paolo Minuto,
umjetnički ravnatelj