Nakon što je Priča sa zapadne strane doživjela veliki uspjeh na broadwayskim daskama, Hollywood će angažirati njena koreografa Jeromea Robbinsa da napravi i njenu raskošnu filmsku verziju. No već nakon tri tjedna, Robbinsov razorni perfekcionizam zaprijetio je probijanjem budžeta, pa je Hollywood angažirao iskusnog Roberta Wisea da režira sve one sekvence koje ne pripadaju mjuziklu. No tu se intrige nisu zaustavile i Robbins biva najuren, iako je riječ o umjetniku koji je redefinirao broadwayski mjuzikl. Prije no što je napustio set, ipak je uspio kompletirati četiri plesne numere, od one razorne uvodne ('The Jet Song'), do legendarnih 'America', 'Cool' i 'I Feel Pretty'. Kakav bi to tek bio veliki film da je Hollywood dozvolio Robbinsu da potpiše koreografiju svih preostalih numera, iako ni Wise nije bez iskustva u tom žanru (šifra: Moje pjesme, moji snovi). No priča koja govori o etničkim sukobima i tenzijama dvaju newyorških teen bandi - portorikanskih Sharksa, te Jetsa kao djece europskih imigranata – koje će rasplamsati međurasna ljubav Marie (Natalie Wood) i Tonyja (Richard Beymer) kao suvremenih inkarnacija Romea i Julije na newyorškim ulicama zla, i dalje ostaje prokleto aktualna. Iako ljubav pokušava nadjačati mržnju ('We'll find a new way of living...Somehow. Someday. Somewhere'). Čak i onda kad mitski stihovi Sondheimove 'Americe' ironično podvlače jaz između imigrantskih nada i surove realnosti ('Everything free in America/For a small fee in America'). Ipak, mjuzikl kradu George Chakiris kao vođa portorikanske bande, te uzavrela Rita Moreno kao njegova ljubav. Pridodamo li im Hitchcockova vjernog suradnika legendarnog Saula Bassa zaduženog za dizajn najavne špice, dobili smo čisti spektakl boja i pokreta. (Dragan Rubeša)