San o mostu / A hidember (2002) jedan je od najskupljih projekata
mađarske kinematografije: utrošeno je oko sedam i po milijuna dolara državnih
sredstava, što je znatno više no što se godišnje odvaja za cjelokupnu
produkciju. Razlog tome je što je posrijedi svojevrsna biografija jednog od
najznačajnijih Mađara XIX stoljeća, grofu Istvánu Széchenyiu (1791 – 1860). Kada
se u nas, u sklopu razmatranja formiranja nacija u suvremenom shvaćanju tog
pojma tijekom XIX stoljeća, govori o Mađarskoj to je ime potpuno u sjeni Lajosa
Kossutha (1802 – 1894), vođe revolucije 1848. No, Széchenyi mu je prethodio,
zatraživši da se u saboru počne govoriti mađarski (a ne latinski), oslobađanjem
kmetova i insistiranjem na okupljanju svih slojeva oko nacionalne ideje. Ipak
dugo je bio i Kossuthov politički protivnik, držeći da je modernizacija i
gospodarski napredak (a tu je zamisao gradnje velikog mosta preko Dunava između
Budima i Pešte bila jedna od ključnih zamisli, pa otuda i naslov filma) put
prema stjecanju sve veće neovisnosti, a da je revolucija tek bespotrebno
krvoproliće, pa se je revoluciji priključio tek kada je vidio da ne može
provesti reforme i dogovore s Austrijancima.
Realizacija tog projekta kome je (ne samo financijski) pridavana posebna važnost
povjerena je Gézi Bereményiu (1946). Ugledni scenarist dvadesetak filmova, kao
redatelj se afirmirao svojim drugim filmom Eldorado(1988), prikazanim u
službenoj konkurenciji venecijanskog festivala, za koji je dobio i europsku
filmsku nagradu za režiju. Očito svjestan da državni projekti od iznimne
važnosti, posebice prema istinitim događajima, unatoč bogatoj produkciji često
ostaju puka ilustracija važnih zbivanja, pretežno ostvarujući tek propagandne
ili didaktičke učinke, Bereményi je uz spektakularnost i vizualnu atraktivnost
prizora nastojao dojmljivom strastvenošću (ne samo nacionalnom, političkom ili
revolucionarnom nego i ljubavnom) obogatiti filmsku priču i dati joj životnu
uvjerljivost. To mu je dobrim dijelom uspjelo, tako da je A hidember i
zanimljiv povijesni spektakl, a ne samo evokacija značajnih zbivanja u Mađarskoj
XIX stoljeća. (Tomislav Kurelec)