Ovogodišnji odabir talijanskih filmova daje nam uvid u umjetničku i stvaralačku situaciju na kraju desetljeća. Selekcija je neizbježna sinteza onoga zanimljivog i inovativnog što se prikazuje na platnima u Italiji ili barem na pojedinim festivalima, budući da su ekrani prepuni komercijalnih uradaka. Vjerujem da je ova sinteza, kao i uvijek, dobar pokazatelj različitih načina snimanja filmova, pripovijedanja priča, talijanskog raspoloženja i samog stanja u zemlji



U ovogodišnjem odabiru nalazi se osam filmova koji predstavljaju stilske tendencije, nove nade, razočarenja iz prošlosti razrađena kroz život provincije i naroda. Komedija je svakako žanr koji uvijek živi, značajan za talijansku naraciju, ne samo onu filmsku. Pasija (La Passione) Carla Mazzacuratija, prikazana je u konkurenciji posljednjeg filmskog festivala u Veneciji. Film prikazuje ulomke suvremene Italije kroz prikaze “tipova”, kakvi već dugo nisu bili ovako jasno ocrtani. Posebno je zanimljiva ironična slika redatelja u krizi, koji nije samo žrtva, već i tvorac vlastite kreativne i profesionalne propasti. Slijedi Ja, oni i Lara (Io, loro e Lara) Carla Verdonea, koji s iznimnom sposobnošću gradi radnju kroz nježno nemilosrdne opise likova. Kvalitetan i uspješan, film koji je po zaradi na četvrtome mjestu u Italiji 2010., drugi film koji nije rađen u 3D-u, plod je velike produkcije talijanskog Warner Brosa. Nakon toga, debitantsko ostvarenje Rocca Papalea, skromnog i odličnog kazališnoga glumca koji do kina dolazi drugorazrednim ulogama. Odlučio je opisat zavičaj u filmu Basilicata, od mora do mora (Basilicata coast to coast), pozivajući se jasno na američke filmove ceste, no uklopivši u film likove nadarene ironijom i pokretima, tipično talijanskima, osobito južnjačkima. Posljednji film Emidia Greca Vijesti o iskopinama (Notizie degli scavi) ove je godine predstavljen izvan konkurencije na festivalu u Veneciji, a priča o osobitom liku na način iznimno blizak Pirandellovu humoru. Lik je prije mnogo godina stvorio Franco Lucentini, a oživljava ponovo na ekranu zahvaljujući izvanrednoj izražajnoj snazi jednog od najvećih talijanskih glumaca sadašnjice, Giuseppea Battistona, koji glumi i u Pasiji. U ovom programu sa zadovoljstvom predstavljamo, možda najposebnije debitantsko ostvarenje talijanskog filma posljednjih godina, s iznimnim priznanjem oca talijanske komedije, Ettorea Scole, zahvaljući kome je film dobio inozemnu distribuciju Rai Tradea. Riječ je o filmu Osamnaest godina poslije (18 anni dopo), čija je radnja također smještena na cesti, no u biti je putovanje kroz osjećaje ljubavi skrivene u srcu braće, roditelja, supruga, odnosno unutar bliske rodbine, ispričana kroz briljantan humor i ironiju, koje prezentira, među ostalima, sam redatelj Edoardo Leo.

Na programu su također tri filma različitoga narativnog oblika. Mračna ljubav (L’amore buio) Antonia Capuana, predstavljen na Danima autora na posljednjem venecijanskom festivalu, film je koji veoma intenzivno i strasno priča o neobičnom sentimentalnom odnosu dvoje adolescenata, a utemeljen je na istinitom i dramatičnom događaju iz Napulja.

Snaga vode (La fisica dell’acqua) Felicea Farine, film je koji se napokon pojavio na ekranima zahvaljujući osobnom angažmanu Farine, poslije raznih nezgoda koje su počele bankrotom prvog producenta. Film je triler koji vrlo osebujno opisuje duh dječaka, protagonista priče, i njegov odnos s majkom, koju glumi izvanredna glumica, Paola Cortellesi, najčešće angažirana za komične uloge. Na kraju, ali ne i manje važno, slijedi debitantsko ostvarenje Piera Tomasellija, zahvaljujući doprinosu autonomne regije Friuli Venzia-Giulia koja pomaže projekciju u ovogodišnjem programu. Velma je priča o misterioznoj djevojčici koju slučajno pronalazi ribar u friulanskoj laguni. U ovoj realističnoj i veoma pažljivoj priči, regionalni jezik nadvladava kinematografski stil, a osjećaji naviru i nestaju poput plime. (Paolo Minuto, umjetnički ravnatelj)