Media Acquisitions jedan je od rijetkih naših distributera koji je orijentiran prvenstveno na neholivudsku produkciju. Iako takva orijentacija često donosi vrlo zanimljiva i većini naših ljubitelja filma malo poznata ostvarenja, ona nažalost teško nalaze put do velikih ekrana, pa zato svakako vrijedi vidjeti tri filma koja su se našla na programu kina Tuškanac.

Među njihovim autorima je i Bruno Baretto (1955.), brazilski redatelj dvadesetak igranih filmova, u nas ponajviše poznat po popularnoj komediji Dona Flor i njena dva muža (1976.) koju je režirao u svojoj dvadesetprvoj godini, a i po Četiri dana u rujnu (O Que é Isso, Companheiro?, 1997.), političkom trileru koji je bio nominiran za Oscara za strani film. Elemenata trilera ima i u njegovu pretposljednjem filmu u brazilsko-francuskoj koprodukciji Posljednja stanica 174 (Última Parada 174, 2008.) koji će biti prikazan u ovom programu. Rađen je prema stvarnom događaju – otmici autobusa koja je imala velikog odjeka u Brazilu, a redatelju je uz napetost radnje pružila mogućnost za kritički prikaz brazilske svakodnevice.

Druga dva redatelja su znatno mlađa i nama manje poznata. David Wnendt (1977.) je prvijencem Borbene djevojke (Kriegerin, 2011.) tijekom prošle godine osvojio niz njemačkih i međunarodnih nagrada zbog iznimno dojmljiva i gotovo dokumentaristički autohtona prikaza sredine mladih neonacista u istočnonjemačkoj provinciji, a Slovenac Marko Naberšnik (1973.) je drugim filmom Šangaj (2012.) osvojio nagradu za scenarij u Montrealu za film o nekoliko generacija Roma, ne eksploatirajući egzotiku nego uspjelo povezujući gangstersku sagu o toj zatvorenoj zajednici s događajima tijekom raspada SFR Jugoslavije. (Tomislav Kurelec)