Već tradicionalni doček Nove godine u vašem i našem kinu 'Tuškanac' bit će u znaku dvije kultne komedije – definitivno najboljem komadu braće Marx ('Pačja juha') i sumanutom Woodyju Allenu iz njegove ponajbolje faze ('Ljubav i smrt'). Seminalni film Groucha, Harpa i Chica nastao je u periodu njihova angažmana u 'Paramountu' koji se smatra njihovim najanarhoidnijim periodom (četvrti brat Zeppo tek im je povremeno asisitirao, a peti Gummo prestao je glumiti još prije no što su braća zamijenila kazališnu karijeru onom filmskom). Bio je to period u kojem su snimili prvih pet filmova – 'The Cocoanuts', 'Animal Crackers', 'Monkey Business', 'Horse Feathers' i 'Duck Soup', dok su im filmovi iz kasnije faze, kad im je producent Irvin Thalberg ponudio ugovor za MGM, bili ponešto 'umiveniji', iako su i tu znali ubosti poneki ultimativni klasik ('Noć u operi', 'Dan na utrkama'). No kad je Thalberg umro u 37. godini, ostavio ih je na milost i nemilost Louisa B. Mayera, koji im nije bio previše sklon, i posve ih je marginalizirao.

Za razliku od Chaplina i Keatona, braća Marx nisu režirali filmove u kojima su glumili, već je za ono najbolje u njihovu opusu uglavnom bio zadužen sumanuti Leo McCarey. 'Pačja juha' istinsko je remek-djelo 'kontroliranog kaosa'. Iako je njegov prosede itekako 'politički', braća su često naglašavala kako im nije bilo stalo snimiti političku satiru. Bilo kako bilo, McCareyevoj perverznoj ekstazi o bankrotiranom lideru puritanske diktature Freedonie (Groucho) koji započinje rat sa susjednom Sylvaniom, a sve zbog srca imućne američke udovice Mrs Teasdale, po svojoj odvažnosti u ocrtavanju ludila nacionalizma i imperijalizma, može parirati tek Kubrickov 'Dr Strangelove'. Kritičar Patrick McCray stavio je apsurdni i nadrealni humor 'Pačje juhe' u isti rang s Beckettom i Ionescom. A sekvenca sa slomljenim ogledalom možda je jedna od najluđih ikad snimljenih. Naravno, onaj mitski 'We Got Guns, They Got Guns, All God's Chillun Got Guns', pratit će nas na izlazu iz 'Tuškanca' još dugo te hladne silvestarske noći, razorniji od najjačih petardi i aktualniji no ikad u bespoštednom sprdanju s patriotizmom, religijom, militarizmom, diplomacijom i sudstvom.

Ništa manje anarhoidan nije ni Allenov sumanuti 'dejt' s Dostojevskim u kojem se oni natječu tko je od njih veći mizantrop. Svijet je 'veliki restoran'. 'Subjektivnost je objektivna'. 'Ako je Krist bio tesar, tko zna koliko je naplaćivao za police za knjige'. Povijesni okvir priče su Napoleonski ratovi u koje biva nevoljko regrutiran i Allenov 'militantni kukavica' s psihom židovskog neurotičara ('Što ima dobrog u ratu? Mi ubijemo par Francuza, oni ubiju par Rusa, a onda znaš da je sljedeća stvar na redu Uskrs'). Allen se dakle zatekao na onoj istoj parodijskoj liniji koju slijede Mel Brooks i Carl Reiner u animiranim TV skečevima '2000 Year Old Man'. Uz neizostavnu Diane Keaton portretiranu kao 'pola kurva, svetica', tu je i zanosna Olga Georges-Picot u ulozi grofice Aleksandrovne ('My bedroom at midnight?... 'Make it quarter to twelve'), koja je započela filmsku karijeru s Resnaisom ('Je t'aime, je t'aime') a okončala je s Francoisom Leterierrom ('Zbogom Emmanuelle'). Sve to garnirano Mozartom, Prokofievom i Ejzenštejnovim kamenim lavovima. No Allen će u zadnjem trenu naglo promijeniti smjer i prebaciti se na poeziju, ali ne zadugo.

Kritičar Fernando F. Croce referira se u svojoj kritici 'Ljubavi i smrti' na Jeana Renoira koji je rekao da je Allenov film 'nevjerojatno filmičan'. Možda i zato jer je u gegu s dvojicom Napoleona koji se hrvaju u drugom planu prepoznao Allenov hommage 'Pravilima igre'. (Dragan Rubeša)