Antologijsko ostvarenje u povijesti hrvatskog eksperimentalnog filma, referirajući se na Kubricovo remek-djelo 2001.: Odiseja u svemiru iz 1968., celuloidna je meditacija o transcendentalnom. No umjesto Kubricova monolita, uzvišeni objekt obožavanja u ovom kanonskom filmu postaje kugla – savršena, idealna forma koju “utjelovljuje” čuveno Prizemljeno sunce zenovskog umjetnika Ivana Kožarića.
